Da bi ste znali da možemo da naučimo kako da budemo srećni. Zapravo, da bi sreća potrajala, potrebno je praktikovanje nekih navika. U ovom tekstu, moći ćete da pročitate koje su to najvažnije navike koje bi bilo dobro da steknete.
Najjednostavniji, a nekada najteži zadatak jeste da budemo srećni. Često se spominje i da je sreća precenjena, kao i da je preveliki pritisak na ljude da budu srećni. Međutim, bilo kako bilo, ljudi teže tome da budu srećni i da je blagostanje važno za ljude svih polova, rasa i starosnih kategorija.
Dobra vest jeste da su sva novija istraživanja pokazala da je sreća stvar navike i stanja duha koji se može naučiti. Te da efekat može biti dugotrajan, ako praktikujete naučeno.
Ovih sedam navika se navode kao ključne za lično blagostanje i osećaj dugotrajne sreće:
Činjenje ljubaznih dela drugima.
Češće društvene veze koje uključuju razgovore sa ljudima koje ranije niste poznavali.
Uživanje u ličnim iskustvima.
Stalna fizička aktivnost.
Istraživanje svesnosti i druge meditativne tehike.
Skretanje pažnje na pozitivne događaje i aspekte nečijeg dana.
Vežbanje osećaja zahvalnosti i nastojanje da se zahvali ljudima kojima niste dovoljno zahvalili.
Ove navike u velikoj meri imaju uticaj na promenu perspektive, objašnjava i dr Brus Hud. One menjaju egocentričnost i razmišljanje samo o sebi u to koliko je važno da ste međusobno povezani i osećate se kao deo sveta u celini. Uživanje u podršci drugima čini da se bolje osećamo.
Kako naš mozak reaguje kada raste osećaj sreće? Smanjuje se stres, pokreću sistemi nagrađivanja i motivacije, a raste i osećaj blagostanja i sreće. Važno je da forsiramo fokusiranje na ove navike jer u protivnom kada je naš mozak preterano aktivan, teško se fokusiramo na zadatak. Pored toga, kada je mozak preterano aktivan, skloniji je negativnim razmišljanjima.
Sreća je biološka neophodnost, ma šta mi mislili o njoj, tvrde stručnjaci. Ona je očuvana tokom evolucije milionima godina i karakteristična je za mnoge vrste živih bića. Pored toga, doktori naglašavaju da je malo verovatno da bi se sreća održala milionima godina da je bilo moguće da služi individuama, a ne čitavoj vrsti unakrst.
Sreća kao proces
Postoje tri tipa neurobiološke sreće, a svaki od ovih tipova je prelazno iskustvo kroz različita osećanja:
ŽELJA, PRIBLIŽAVANJE I ZADOVOLJSTVO,
IZBEGAVANJE, ODLAZAK I OLAKŠANJE,
NEŽELJENJE, OSTANAK I ZADOVOLJSTVO.
Gotovo polovina ljudi je izgubila dodir sa srećom. Međutim, sreća je stvar odluke.
Sreća je jednim delom i stvar genetike. Dr Eš, neurolog, primetio je da 30-40% ljudi ima sklonost da budu srećni povezano sa genima i moždanom strukturom, a samo 5-10% slučajeva ljudi je srećom zbog događaja, spoljnih uslova i uticaja. Preostalih 50 do 60% ljudi održavaju osećaj sreće i blagostanja koji dolazi iz unutrašnjeg rada, a to su učenje i sagledavanje perspektive.
SpringerLink: Long-term analysis of a psychoeducational course on university students’ mental well-being – https://link.springer.com/article/10.1007/s10734-024-01202-4#Sec2
Beta HCG, humani horionski gonadotropin, naziva se i hormon trudnoće. Njega luči tkivo posteljice bebe, a u dijagnostici može da posluži za potvrđivanje postojanja trudnoće i praćenje njenog toka.
* Vaginalni porođaj može povećati šansu da se javi nekontrolisano mokrenje posle porođaja.
* Nekontrolisano mokrenje zapravo nekada počinje i u trudnoći, a čak jedna trećina žena ga doživi u periodu između drugog trimestra trudnoće, pa do 3 meseca posle porođaja.
Zamislite da planirate obrok za sutrašnji dan, dok usput razmišljate o zakazivanju pregleda za dete, o tome da treba kupiti poklon za rođendan sestrične, da su detetu premale patike, i da se pelene skoro završavaju. Dok istovremeno sedite na porodičnoj večeri ili ste na poslu.