Zamislite da vam u ordinaciji saopštavaju loše vesti poput dijagnoze karcinoma ili druge teške bolesti. Ovo je parališući momenat u kom vam se čini da je nešto progutalo ceo vaš život koji ste imali pre samo nekoliko trenutaka. Suočavatese sa nečimpotpuno novim. Iako vam se čini da je vreme stalo, morate nastaviti. Ali kako nastaviti?
Džesi Gruman je socijalni psiholog, a sama je imala 3 odvojene dijagnoze raka i opasno srčano oboljenje. Ona je i naspisala knjigu na ovu temu. (*1) Ovo su neki od saveta nje i drugih stručnih lica (koja imaju i lično iskustvo kako je kada se nosite sa teškom dijagnozom). Sada dele savete sa nama.
Kako da se suočite i nosite sa dijagnozom karcinoma ili druge teške bolesti
1. Pomirite se sa činjenicama da bi mogli da se nosite sa teškom dijagnozom
Ne treba da ignorišete situaciju i da se ponašate kao da se ništa ne dešava. Ovo je lična kriza i tako je treba i tretirati. Niko ne očekuje da se ponašate kao da se ništa u vašem životu nije promenilo.
Ako se sada osećate preopterećeno, sve što možete prepustite drugima. Radite samo ono što je neophodno, kao što je zakazivanje pregleda i odlasci kod lekara.
Dr Gruman kaže: „Ovo je situacija kao kišni dan. Jednostavno je u redu da vam danas nije ni do čega, da želite da ostanete u kući, date sebi vremena da razmislite i razumete šta se dešava i ne odete na posao.“
Treba vam vremena da se pregrupišete, shvatite situaciju, razmislite o narednim koracima i počnete da se nosite sa teškom dijagnozom.
Kako da se nosite sa teškom dijagnozom?
2. Nećete se zauvek ovako osećati
Važno je da znate da se nećete uvek osećati tako. Mnogi ljudi opisuju saznanje kao osećaj šoka, grča i potpune paralize. Ovo je normalno, ali ne traje večno.
Prvi osećaj koji se javlja je razorenost, ali on će proći.
3. Očekujte da ćete apsorbovati samo deo onoga što vam se kaže
Kada vam doktor saopšti da postoji bolest, vrlo verovatno ćete zapamtiti malo od ostatka tog razgovora i to je normalno. U jednoj anketi (*2) među 150 pacijenata obolelih od karcinoma, čak 71% je izjavilo da su u početku imali poteškoća da razumeju informacije o svojoj bolesti i načinima lečenja.
„Kada smo zaista pod stresom, veoma je teško primiti nove informacije. Deo vas je zaokupljen i pažnja je loša. Neki ljudi dobro reaguju i lako se pregrupišu. Važno je da znate kako da se nosite sa teškom dijagnozom“, kaže Karolin Ingram, psiholog i žena koja je preživela rak dojke.
Najbolje je da tokom prvih dana skupljate samo vrlo kratke i jezgrovite informacije. Bez obzira da li razgovarate sa prijateljima, istražujete internet, čitate knjige ili razgovarate sa lekarima, pokušajte da se odmah ne zatrpate sa previše informacija.
Kada se dijagnoza javi prvi put, nije odmah uvek moguće odrediti njen obim. Potrebne su često mnoge dodatne analize i pregledi kako bi se utvrdile metode lečenje i oporavka. Možda će biti potrebne nedelje ili čak meseci za ceo tok lečenja.
U početku ni sami nećete moći da nađete dovoljno informacija o svom problemu konkretno, a i lekarima treba vreme da razumeju šta se dešava. Koliko god nešto bilo možda i već viđeno, kod svakog pacijenta je potreban individualan pristup.
Ljudi se razlikuju i po tome što nekima odgovara da tačno znaju šta može da ih čeka unapred i tako drže anksioznost pod kontrolom. Možda vam, pak, prija da se ne informišete previše i tako se nosite sa teškom dijagnozom. U međuvremenu je važno da redovno jedete, pijete dovoljno vode, koristite terapiju ako je imate i redovno obavljate sve preglede. Važno je da ipak ne ignorišete sve što se dešava.
5. Izaberite podršku koja vama prija
Način na koji ćete prihvatiti svoju dijagnozu je vaša odluka i vaš način. Nekome će prijati da deo vremena bude sam. Ipak, u nekome trenutku će svima biti potrebna izvesna podrška i pomoć. Odabir te podrške je veoma bitan. Niko se neće ljutiti na vas zbog izbora načina na koji ćete da se nosite sa teškom dijagnozom.
Nekome će prijati da razgovara sa ljudima koji su mu bliski, nekome sa onim koji su i sami prošli kroz ceo postupak, a nekome da razgovara sa poznanicima i kolegama, koji mu zapravo nisu bliski ali u tom trenutku oseća da baš njima može da se poveri.
6. Budite otvoreni za promene koje su pozitivne u budućnosti
Nekada se, nakon izlečenja, ljudi osećaju potpuno drugačije. Nekako potpunije i stabilnije, čak i nakon nekih fizičkih gubitaka kao što je odstanjena dojka. Jednostavno prolazeći kroz iskustvo sa bolešću razumeju da na svetu svakodnevno postoji pregršt mogućnosti za radost, ljubav i veselje. Nakon izlečenja, pa čak i tokom lečenja, njihov život postaje sve bogatiji i življi dok uživaju u svakom danu u potpunosti.
Literatura:
After Shock: What to do After the Doctor Gives You –– or Someone You Love — a Devastating Diagnosis. Carolyn Ingram, EdD, psychologist
The Not-so-Scary Breast Cancer Book. Leslie Ingram Gebhart, breast cancer survivor; life coach; co-author
Tamara Petković je osnivačica i glavna urednica portala Demetra, preduzetnica i mama troje dece sa previše interesovanja i premalo vremena za sve što želi.
Meki deo na bebinoj glavi često zabrine roditelje, posebno pri prvom kupanju ili češljanju. Ali fontanela je potpuno normalan i veoma važan deo razvoja bebe.
Obe fontanele su veoma važne za bebin rast i razvoj i ne treba da vam budu izvor stresa. Ova mekana mesta nisu toliko osetljiva i ne treba da izazivaju stres i strah kao što se obično roditeljima dešava.
Jedno od najčešćih pitanja mladih glasi: „Da li prvi put mora da boli?“ Kratak odgovor je: NE MORA.
Prvi seksualni odnos ne bi trebalo da bude iskustvo koje se pamti po bolu, već po osećaju sigurnosti i poverenja.
U 48. nedelji bebinog razvoja beba pokazuje prstom, razume sve više reči, usavršava pincetni hvat i može napraviti prve samostalne korake. Saznajte šta je očekivano u ovom uzrastu.
Mnoge žene prve simptome raka debelog creva pripisuju stresu, hemoroidima, PMS-u ili „osetljivom stomaku“. Upravo zato se dijagnoza često postavlja kasno. Evo na koje znake treba posebno obratiti pažnju.
Ovo je virus koji prirodno cirkuliše među glodarima, najčešće miševima i pacovima. Ljudi se najčešće zaraze udisanjem sitnih čestica koje potiču iz osušenog urina, izmeta ili pljuvačke zaraženih glodara.
„Šta ako ne želim decu?“ pitanje je koje sve više ljudi postavlja, ali retko izgovara naglas. Iako se dugo smatralo da je roditeljstvo „podrazumevani put“, savremeno društvo donosi više izbora nego ikada i sve veću slobodu da se živi u skladu sa sopstvenim željama.
Važno je razumeti da ova odluka nije znak sebičnosti ili „pogrešnog razmišljanja“, već lični izbor koji treba da bude donet bez pritiska okoline. Upravo zato se o ovoj temi danas sve otvorenije govori.
Biljna terapija može biti koristan dodatak za ublažavanje simptoma i poboljšanje hormonske ravnoteže, jer mnoge biljke imaju fitoestrogene, adaptogene i antiinflamatorna svojstva.
Erektilna disfunkcija je pojava pri kojoj osoba nije u stanju da dobije ili održi erekciju dovoljno za seksualni odnos. Ovo je normalno da se dešava povremeno, ali ne da postoji kao redovna pojava.