Pasulj sa kobasicama: Kako se kuva čorbast pasulj?
Običan pasulj sa kobasicama spada u domen tradicionalne srpske hrane i jedno je od kuvanih jela koje malo ko ne voli.
U ovom tekstu
Naša gošća je uspešna mlada žena i fantastična majka, ali pre svega, Brankica Raković je sinonim za hrabrost i istinsku motivaciju. Suvlasnik je agencije, vodi portal, piše knjigu, uz to se dva puta susrela sa malignim tumorom i izašla kao pobednik. Mama je skoro petogodišnje Lole. Za sebe kaže da se ponekad oseća kao da ima 14, nekad kao da ima 64, a zapravo joj je 34.
Ne, mnogo toga se promenilo. Inače sam osoba koja mnogo voli svoj posao. Zaposlena sam zvanično već 15 godina, a nezvanično 17. Posao je jako važan deo mog života. A onda je u moj život došao skroz novi život i sve se promenilo. Nekad sam mogla sve kako drugi žele, kad se Lola rodila odgovor se promenio u kad god je moguće: Kako Lola želi.
Trenutno sa prijateljicom vodim malu agenciju “Dot media”, koja se bavi digitalnim marketingom, contentom u najširem smislu, magazinima Lola i 50 nijansi pive. Paralelno s tim pišem svoju prvu knjigu. I bavim se s još mnogo stvari o kojima trenutno pričam samo sama sa sobom.
Nažalost, vrlo brzo. Iz nekog razloga imala sam osećaj da nešto propuštam. Vreme će pokazati da sam primarno propustila da se odmorim. Već nakon 4 meseca krenula sam po 2 sata na posao, posebno jer je to bio period pripremanja Demofest festivala, mog omiljenog projekta na svetu. Lolu sam dugo dojila tako da je i to diktiralo povratak na posao.
Da, moja bolest, dva puta prolazak kroz maligni tumor, bila je najizazovniji deo mog roditeljskog staža. Samo ću reći: nadam se da nikad niko neće morati proći kroz to. Lola ima divnog oca i naravno da je on bio u tim periodima mog višemesečnog boravka u bolnici i mama i tata. Pored njega, koji se nekako i podrazumevao, velika podrška bile su moje prijateljice koje moram i spomenuti: Jelena, Marija i Ljilja, kao i Bojana i Dijana, mame drugara iz Lolinog vrtića.
U tim trenucima jako je važno da postoji podrška sa raznih strana kako bi se primarno dete osećalo sigurno, a onda kako bi i sav taj period brže prošao. Najteži trenuci su bili kada sam morala da je gledam preko ekrana, a ona mi govorila da joj nedostajem. Ili kad je imala prvi maskenbal, a druge mame joj birale kostim. Težak period. Srećom je iza nas.
Plešemo nekako. Moj posao je prilično vremenski zahtevan ali se trudim da postoji vreme samo za nju. Ona je već navikla da mama na telefonu radi, trudim se da je ručak uvek oko pola 5, da prosto postoji kakva takva rutina. Ona ide u vrtić, ima neke svoje zanimacije. Najzabavnije je kad vidi da radim na Lola magazine i nikad ne propusti da kaže: Mama, pa tu piše moje ime.
Na listi prioriteta, iskreno, to mi je daleko na listi. Nekako svako zna šta je njegova obaveza, a ako biramo između brisanja prašine i pravljenja torte od plastelina, uvek izaberem tortu.
Teško pitanje. Fiksno radno vreme ne ostavlja opciju da budete sigurni da s prehlađenim detetom možete ostati kući, da možete ponekad otići ranije po nju u vrtić i zabaviti se, a s druge strane fleksibilno često znači – radite i više nego što bi trebalo. Balans. Važan je balans.
Ako se ne računa odlazak na posao, nažalost se to desilo kad sam morala u bolnicu. Samim tim je to bilo prilično traumatično iskustvo. Ali sve je to mnogo teže nama, nego njima.
Nisi loša majka ako se jedan deo tebe raduje što ćeš ponovo imati neku obavezu koja nema veze s sisama i pelenama. Samo će vreme koje provodite zajedno biti još kvalitetnije, a ljubav će svakako svaki dan biti sve veća.
Tekst: Tamara Petković
Fotografije: Privatna arhiva
Pročitajte kako druge mame balansiraju između poslovnih obaveza i majčinstva OVDE.