Biopsija horionskih čupica (horiocenteza) je prenatalni dijagnostički test kojim se otkrivaju hromozomske abnormalnosti, kao što su Daunov sindrom i niz drugih genetskih poremećaja. Lekar uzima ćelije sa malog prstastog izraštaja na posteljici koji se zove horionska resica i šalje ih u laboratoriju na genetske analize.
Ova analiza radi se između 11. i 12. nedelje trudnoće. Žene koje rade horiocentezu su prvenstveno one koje imaju povećan rizikom za genetske i hromozomske probleme, delom jer je taj test invazivan i nosi izvestan rizik od pobačaja. U današnje vreme, žene se češće odlučuju na neinvanzivni prenatalni test, a ukoliko on ne bude dobar, planiraju amniocentezu u daljim nedeljama trudnoće.
Kao i amniocaenteza, horiocenteza može da identifikuje:
• gotovo sve hromosomske abnormalnosti, uključujući Daunov sindrom, trisomiju 13, trisomiju 18, i polne hromosomske anomalije (kao što su Tarnerov sindrom i Klinefelterov sindrom). Test je više od 99 posto tačan u utvrđivanju ovih stanja;
• nekoliko stotina genetskih poremećaja, kao što su cistična fibroza, bolest srpastih ćelija i Tay-Sachs bolest. Test se ne koristi za traženje svih njih, ali ako je vaša beba sa povećanim rizikom od jednog ili više tih poremećaja, horiocenteza obično može da vam kaže da li je bolest prisutna.
Iako se često procenjuju da je rizik 1:100 i 1:200 – što je više od uobičajene procene za amniocentezu – nema konsenzusa o stvarnom riziku od pobačaja kao posledice biopsije horionskih čupica.
Budući da će određeni postotak žena završiti nažalost trudnoću u ovom trenutku trudnoće ionako, nema načina da se zna da li je pobačaj nakon horiocenteze zapravo uzrokovan ovim postupkom.
Mogu li da razgovaram sa genetičarom pre nego što se odlučim na horiocentezu?
Da. U stvari, većina centara zahteva susret sa genetskim savetnikom kako bi razgovarali o rizicima i prednostima različitih metoda prenatalnog testiranja pre nego što krenete na invazivni postupak kao što je horiocenteza ili amniocenteza.
Savetnik će uzeti istoriju porodičnih bolesti i postaviti pitanja o vašoj trudnoći. Vaši odgovori će omogućiti savetnika da vam da ocenu rizika za dete sa hromosomskim problemom ili pojedinim genetskim bolestima.
Kako horiocenteza izgleda?
Pre nego što pristupite biopsiji horionskih čupica, ultrazvukom se potvrditi starost trudnoće i da li je moguće dobiti dobar uzorak za test. Cilj procedure je da se dobije mali uzorak tkiva iz placente, koji će biti poslat na analizu u laboratoriju.
Lekar provuče uzorak kroz bilo vaš grlić ili prednju stranu trbuha, zavisno od toga kuda je najbolji pristup posteljice. Usput se sve vreme koristi ultrazvuk.
Postupak može boleti malo. Ne traje duže od pola sata od početka do kraja, a samo vađenje traje samo nekoliko minuta.
Napomena: Ako ste Rh negnativni, moraćete da dobijete injekciju Rh imunoglobulina nakon procedure, jer se bebina krv može pomešati sa vašom tokom postupka.
Šta se događa nakon zahvata?
Moraćete mirovati ostatak dana, tako da ugovorite sa nekim da vas odveze kući. Izbegavajte dizanje teških stvari, seksualne odnose i letenje avionom sledeća dva ili tri dana.
Neki grčevi i svetlo krvarenje tokom sledećih dana su normalni, ali obavestite svog lekara o tome svakako. Ako imate grčeve ili značajno vaginalno krvarenje ili vam curi plodna voda, nazovite lekara odmah! Oni mogu da budu znaci nadolazećeg pobačaja. Takođe, pozivite odmah ako imate povišenu temperaturu, koja bi mogla da bude znak infekcije.
Kada ću dobiti rezultate?
Testiranje genetskih poremećaja obično traje dve do četiri nedelje. Neke laboratorije mogu da vam daju neke preliminarne nalaze za dva dana.
Šta se događa ako se utvrdi da beba ima problem?
Biće vam ponuđeno genetsko savetovanje, tako da možete da dobijete više informacija i da razgovarate o mogućnostima. Neke žene se odluče da prekinu trudnoću, dok se druge odluče za nastavak.
Koji god put odabrali, možda ćete želiti dodatno savetovanje ili pomoć. Neke žene smatraju da su grupe za podršku korisne, druge žele individualno savetovanje, a neke možda izaberu oboje. Budite sigurni da će vaš lekar i genetski savetnika znati ako vam treba više pomoći tako da vam oni mogu dati odgovarajuće preporuke.
Objavljen: 20. februar 2012. godine, ažuriran: 26. oktobar 2024. godine
Mnogi misle da je najteža prva godina ili dok dete ne prohoda, ali kada ste roditelji tinejdžera nije ništa lakše. Ovaj period ima svoje nove izazove, a stres zbog toga zašto beba plače menja stres gde je dete i kako da ga pustite bez kontrole. Uz podršku i informisanost, kao i vreme odvojeno da sa…
Svaka žena je bar jednom u svom životu pomislila: „Da li sam trudna?“, bez obzira da li se radilo o željenoj trudnoći ili ne. Znaci rane trudnoće se veoma razlikuju. Neke žene imaju vrlo brzo simptome, dok nekima prvi meseci prolaze bez simptoma. Najbolji pokazatelj postojanja trudnoće je izostanak menstruacije. Kada mogu da znam da…
Kod žena tokom života neminovno dolazi do različitih promena. Jedna od njih jeste i da ciklus postaje kraći posle 30-te kod nekih žena, dok kod drugih počinje da se menja tako što je sve duži. Zašto do ovih promena dolazi? Da li su normalne? Kada se treba javiti lekaru? U ovom tekstu 1 Zašto ciklus…
Roditeljstvo je najteži životni zadatak i ne podrazumeva se da iko zna sa sigurnošću šta da radi, osim kada pričamo o preživljavanju i potrebi da nagonski zaštitimo dete. Gotovo sve ostalo se uči.
Uglavnom je potrebno oko 4 nedelje od poslednje menstruacije, odnosno oko 14 dana od ovulacije da bi analiza beta HCG pokazala trudnoću, a za test za utvrđivanje trudnoće, nekada i par dana više da biste dobili odgovor na pitanje “da li sam trudna”.
Zašto ciklus postaje kraći posle 30? A zašto kod nekih žena postaje duži? Da li je to znak nekog zdravstvenog problema? Kako se može uticati na dužinu ciklusa?
Obično nema potrebe da brinete i ako počne ranije ili kasnije, ali bi ipak bilo dobro da konsultujete lekara ako se to dogodi pre 8, odnosno ako se ne dogodi do 14 godina.
Zdravstveni problemi se obično ne javljaju u prvoj trudnoći Rh negativne majke i Rh pozitivnog fetusa. Ovo se dešava jer telo ima manje šanse da razvije previše antitela, ali ako se lečenje ne primeni u prvoj trudnoći, tokom druge trudnoće može da se razvije previše antitela.