IVA ili in vitro activation je hirurška procedura tokom koje se uzima korteks ovarijuma.
Kako se radi IVA metoda?
Ova metoda može da se odvija na dva načina: dvostepeno i jednostepeno.
Dvostepena metoda obuhvata kada dolazi do aktivacije rasta folikula u in vitro uslovima, dok jednostepena metoda omogućava rast folikula u samom ovarijumu ili in vivo. Dvostepena aktivacija uključuje aktivaciju raznih signalnih puteva, gde na taj način može doći do aktivacije većeg broja primordijalnih folikula. Nažalost u poslednje vreme, aktivacija na ovaj način beleži sve veći broj DNK oštećenja u folikulima dobijenim na ovaj način. Samim tim što se DNK oštećenja znatno primećuju kod dvostepene metode, shodno se time ističe korišćenje jednostepene metode.
Jednostepena IVA metoda obuhvata samo jednu hiruršku intervenciju. Prilikom hirurške intervencije uzima se deo tkiva ovarijuma, koji se potom usitnjava na manje delove i potom vraća u ovarijum. Nakon ove intervencije, kod žena je utvrđen porast broja folikula, kao i samih trudnoća.
Ove metode su posmatrane kod POI pacijentkinja, gde su LH vrednosti održavane hormonskom zamenskom terapijom. Nakon same intervencije usledila je terapija GnRH agonistima i sa FSH (rekombinatni FSH ili prečišćeni urinarni FSH). Estradiol je ukazivao na porast folikula, ako je estradiol bio nizak prestajalo se i sa FSH i GnRH, sve do sledećeg ciklusa. Kada je došlo do porasta folikula, u vrednostima dijametra između 14-18mm, pacijentkinjama je data stop inekcija HCG.
IVA metoda – osnovni principi i novi trendovi
Žene se rađaju sa određenim brojem primordijalnih folikula, koji iznosi negde oko 500 hiljada. Činjenica je da će tokom reproduktivnog doba svega 100 do 1000 primordijalnih folikula sazreti.
Smatra se da žene nakon 40. godine imaju veći problem sa infertilitetom, dok je endokrina strana aktivirana do 51.godine.
Ulazak u menopauzu uključuje inaktivaciju endokrine strane. Svaki primordijalni folikul ima tri mogućnosti:
da uđe u atreziju,
da bude aktiviran od strane autokrinih i parakrinih faktora ili
da ostane tu gde jesu.
Ranije je kod pacijentkinja koje imaju POI, jedina šansa da se ostvare kao biološke majke bilo korišćenje donatorskih ćelija. Pacijentkinjama sa navedenim stanjem, šansa za spontanu trudnoću je niža od 5%. Za normalan razvoj folikula, neophodna je komunikacija između oocita i granuloznih ćelija koja se ostvaruje putem citoplazmatskih projekcija. Citoplazmatske projekcije povezuju oolemu, granulozne ćelije i zonu pellucidu. Odlazak primordijalnih folikula u apoptozu u velikoj meri zavisi od granuloznih ćelija koje ga okružuju.
Razvoj folikula obuhvata sledeće faze: primordijalni, preantralni, antralni i De Grafov. Krajni korak je ruptura De Grafovog (tercijarnog) i oslobađanje oocite kao odgovor na LH pik. Sa razvojem novih metoda, cilj reproduktivne medicine je da otkrije nove načine aktivacije folikula.
Aktivacija folikula in vitro ili IVA metoda odvija se kroz sledeće korake: aktivacija primordijalnog folikula, izolacija preantralnih folikula da bi došlo do razvijanja antralnog i oslobađanje oocite. Potom uklanjanje folikularnog okruženja i maturacija kumulus-oocita kompleksa. Najveći izazov predstavlja kratko vreme tokom kojeg mora da se pažljivo izvede ovaj postupak.
Aktivacija dormantnih folikula za svega par dana je zaista veliki izazov. Pored nivoa dormantnosti folikula, veličina i gustina tkiva je takođe jedna od kritičnih tačaka ovog postupka. Ukoliko su čvrste kocke i trake tkiva, to ukazuje na slabiji rast folikula i na veći broj atretičnih folikula. Na sazrevanje folikula utiče i njegovo okruženje.
In vitro activation je hirurška procedura tokom koje se uzima korteks ovarijuma. Ovarijum se podeli na više delova i inkubira dva dana sa AKT stimulatorima. Potom se izmenjeni korteks vraća pacijentkinji. Ona ima za cilj disrupciju Hippo signalnog puta, gde će doći do rasta sekundarnih folikula. Inkubacija sa AKT stimulatorima ima za cilj da aktivira AKT signalni put koji ima ulogu u daljem sazrevanju folikula.
Pre same intervencije pacijentkinje su primile estrogen-zamensku terapiju kao i progesteron, da ne bi došlo do preuranjenog LH pika. Kod jedne grupe pacijentkinja primenjen je dvostepeni metod, gde je korteks podeljen na delove a potom stimulisan lekovima. Dok je kod druge grupe korišćen jednostepen metod gde je korteks samo podeljen na delove i vraćen pacijentkinji bez ikakve stimulacija.
Nakon same intervencije pacijentkinje su primale estrogen i progesteron da ne bi došlo do iznenadnog krvarenja. Deo tkiva korteksa je poslat na histologiju radi utvrđivanja prisustva folikula. Praćen je rast LH, na osnovu kojeg je uključen GnRH i FSH. Primećen je viši nivo FSH kod pacijentkinja koje su imale intervenciju u odnosu na one koje nisu imale.
Razlike između IVA metod protokola (Kawamura i sar., 2021).
Nakon završetka intervencije, određene pacijentkinje su imale male folikule ali bilo takođe i onih bez folikula. Terapija je nastavljena tokom naredne tri nedelje, koja se zaustavljala ukoliko nije bilo folikula. Nakon neuspešne aktivacije, usledila je pauza pa su potom ponovo krenule sa terapijom. Porast estradiola je ukazivao na rast folikula. Očekivani porast folikula se očekivao nakon 10 do 14 dana od početka terapije.
U trenutku kada su folikuli dostigli dimenzije od 14 do 18mm, pacijentkinje su primile stop injekciju hCG. Pacijentkinje su primile veću dozu stop injekcije u odnosu na klasičan IVF. Ukoliko su ćelije bile odgovarajućeg stadijuma, i ukoliko su embrioni dostizali stadijum dana 3., tada je izvršen postupak zamrzavanja.
Ukoliko se embriotransfer izvodio, broj embriona koji se vraćao zavisio je od više parametara i uglavnom je to bio jedan do dva embriona. Drugo istraživanje je pokazalo da nije neophodna inkubacija sa AKT stimulatorima da bi došlo do sazrevanja i rasta folikula, već da sama disrupcija Hippo signalnog puta ima dovoljan efekat koji će dovesti do željenog cilja.
Foto: Canva
Objavljen: 08. septembar 2023. godine, ažuriran: 3. januar 2024. godine
Rođeni 30.juna poseduju izuzetno izraženu harizmu, toplinu i pronicljivost, ali i neobičnu mešavinu snage i ranjivosti. Njihova ličnost je često oslonjena na unutrašnju mudrost, snažnu intuiciju i duboku emotivnu inteligenciju. Ove osobe su prirodni diplomate - vešto balansiraju emocije i razum, čak i kada drugi oko njih to ne uspevaju.
Tek je počeo ovaj letnji raspust, ali nas zanima kada su školski raspusti 2025/2026. godine. Naredna školska godina zvanično počinje u ponedeljak, 1. septembra 2025. godine, i donosi neke značajne novine koje će obradovati i đake i roditelje.
Oko toga da li redovan seks produžava život ili zdrave osobe imaju češće seks uvek postoje brojne rasprave. To mu dođe kao ono da li je starija kokoška ili jaje. Bilo kako bilo, seksualni odnosi mogu samo da poboljšaju kvalitet vašeg života i, ukoliko je moguće, ne bi trebalo da ih izbegavate i smatrate bespotrebnim.
Blizu 20% svih trudnoća koje su potvrđene završi se spontanim pobačajem, dok do biohemijske trudnoće dolazi u čak oko 50% slučajeva, ali žene tada ni ne znaju još uvek da su ostajale u drugom stanju. Koliki je uticaj kariotipa na ponovljeni pobačaj i kako se utvrđuje da je roditeljski kariotip uzročnik?
Najčešće komplikacije u ranoj trudnoći su vanmaterična trudnoća, molarna trudnoća i spontani pobačaj. Pored toga, mnoge trudnice se suočavaju sa implantacijskim krvarenjem, jutarnjim mučninama i drugim problemima, koji su deo normalnog toka trudnoće.
Ponekad se tokom ginekološkog pregleda utvrdi da postoje urođene anomalije materice, odstupanja od građe i oblika materice koja mogu uzrok poremećaja menstrualnog ciklusa, ponovljenih pobačaja i steriliteta.
Anti-Müllerov hormon (AMH) predstavlja ključan indikator ženske plodnosti, jer pruža uvid u rezervu jajnih ćelija u jajnicima. Neki nutricionisti i stručnjaci iz oblasti alternativne medicine tvrde da je moguće povećanje AMH ishranom i suplementacijom.
Brojna istraživanja potvrđuju da hronični stres može narušiti reproduktivne funkcije i kod žena i kod muškaraca, smanjujući šanse za začeće. Međutim, stres ne može biti direktan uzrok spontanog pobačaja.
Hormoni su hemikalije koje koordiniraju različite funkcije u telu prenoseći poruke kroz krv do organa, kože, mišića i tkiva. Neke žlezde, organi i tkiva prave i oslobađaju hormone, a neki od njih čine endokrini sistem. Do sada je identifikovano preko 50 hormona u ljudskom telu.
Procene Svetske zdravstvene organizacije (SZO) pokazuju da se sa sterilitetom suočava oko 15% parova u reproduktivnom dobu. Važno je razumeti da uzroci steriliteta mogu biti prisutni i kod žena i kod muškaraca, a u velikom broju slučajeva – kod oba partnera istovremeno.
Prema podacima iz domaćih medija, između 100.000 i 150.000 parova u Srbiji imaju problem sa sterilitetom – u proseku svaki šesti par. Statistika kaže da su u jednakom broju slučajeva „krivi“ muškarac i žena, a vrlo često se desi da je problem kombinovan, tj. da ga imaju oba partnera. U ovom slučaju što naveli šta su najčešći uzroci neplodnosti žene.