Mama se obraća psihologu zbog dvoipogodišnjeg sina. Dete odbija da kaki i sakriva se, kao da nije speman.
Pitanje:
Poštovani, Pročitala sam dosta saveta na ovu temu koje ste davali drugim mamama. Dečak ima 2 i po godine. Pre mesec dana smo skinuli pelene i odbija da kaki. U principu, mislim da nije ni bio spreman pošto se sakrivao u ćosak kad kaki i pelena nije bila suva. Sam proces sa piškenjem je prošao super – trajalo je tri dana.
Ostavili smo pelenu za noć i dnevno spavanje (kada ga u toku noći stavim da piški budi se suv). Kakenje odbija i obavlja ili u pelenu koju mu stavimo za tu namenu ili u gaće (bukvalno kad ne kaki dva dana ja ga ohrabrujem i na to samo da obavi). Sad se dešava i po 4 dana da ne obavi i to je za sada najduže – da li mislite da bi pomoglo potpuno vraćanje u pelene ili da istrajemo? Probali smo i igračke da stavljamo i ja sam ga zvala da vidi kad obavim. Unapered hvala. Pozdrav
Odgovor psihologa: Dete odbija da kaki i sakriva se
Poštovana,
Problem sa ostipacijom (zadržavanjem stolice) je dosta često u tom uzrastu, a razlozi za to mogu biti raznovrsni. Ukoliko je pre skidanja pelena imao redovne i uredne stolice, najverovatnije jeste da je razlog zadržavanja stolice psihološke prirode. U razgovoru sa roditeljima na ovu temu, veći se akcenat stavlja na odnos majka-dete, ispituje se dinamika odnosa, privrženost, stil vaspitanja i uspostavljene navike, kao i roditeljski odnos prema situaciji zadržavanja stolice. Ono što prvo možete da se zapitate povodom ove teme jeste, koju poruku vi roditelji šaljete detetu što se ove teme tiče, kao i koja je „dobit“ deteta iz cele ove situacije (npr. pojačana pažnja i fokusiranost roditelja).
Prevazilaženje ovog izazova je veoma individualno, te Vas podstičem da se, ako dete i dalje zadržava stolicu, obratite stručnjaku koji Vam može biti podrška da što pre ovo prevaziđete.
Tu sam da Vam pomognem da pronađete adekvatnog stručnjaka. Ukoliko procenite da Vam je to potrebno pišite mi na manuela.kamikovski@gmail.com i radu ću Vas povezati.
Srdačno Vas pozdravljam i čuvajte se, Manuela Kamikovski
Moje ime je Manuela Kamikovski. Ja sam mama, diplomirani psiholog, sistemski porodični psihoterapeut, praktičar terapije igrom, asertivni trener, kao i osnivač neformalne grupe Klub hrabrih mama. Bolje me možete upoznati ako skoknete do mog autorskog bloga Mamino vreme, gde se kroz tekstove bavim roditeljskim izazovima, kao i podrškom dečjem i porodičnom razvoju.
Već dvanaest godina se bavim decom i porodicom, prvo kroz rad u srednjoj školi kao školski psiholog i profesor, a poslednjih pet godina i kroz privatnu praksu putem edukativnih radionica, savetovanja i psihoterapije. Ja sam podrška koja pomaže da porodice i pojedinci iz stanja straha, neizvesnosti i nemoći, putem savetovanja i psihoterapije, dođu do stanja visokog zadovoljstva, samopouzdanja i samopoštovanja.
Jedno od najčešćih pitanja mladih glasi: „Da li prvi put mora da boli?“ Kratak odgovor je: NE MORA.
Prvi seksualni odnos ne bi trebalo da bude iskustvo koje se pamti po bolu, već po osećaju sigurnosti i poverenja.
U 48. nedelji bebinog razvoja beba pokazuje prstom, razume sve više reči, usavršava pincetni hvat i može napraviti prve samostalne korake. Saznajte šta je očekivano u ovom uzrastu.