IBS – Nervozna creva (Sindrom iritabilnog kolona): Šta je IBS?
Sindrom iritabilnog kolona (IBS) širokim narodnim masama poznat je kao nervozna creva. Ovo je uobičajeno gastrointestinalno stanje koje uključuje bolove u stomaku, grčeve, nadimanje, dijareju ili, pak, zatvor. Veći rizik da razviju ovo stanje imaju žene i osobe mlađe od 50 godina. Izvor: NIH Na koji način se može uticati na ovo stanje? Koji su faktori rizika i da li postoji način da se leči ili drži pod kontrolom?
Ovo je najčešće gastrointestinalno oboljenje koje se sreće u kliničkoj praksi. Radi se o funkcionalnom poremećaju creva koji se karakteriše bolom u stomaku, nadutošću, gasovima, dijarejom ili zatvorom. Dok jedan deo ljudi ima gotovo sve simptome, neki imaju samo jedan od simptoma ili kombinaciju dva simptoma. Nije jasno kako se ovaj sindrom razvija, ali se smatra da je povezan sa osetljivošću crevnog zida i poremećajima u komunikaciji između mozga i creva.
Simptomi se mogu pogoršati kada se javi stres ili osoba unese određenu hranu ili piće. Takođe se mogu javiti usled hormonskih promena i dejstvom drugih faktora. Važno je napomenuti i da se ovo stanje ne može izlečiti, ali se simptomi mogu kontrolisati.
Koji su simptomi za „nervozna creva“?
Ovaj sindrom utiče na gastrointestinalni trakt, a glavni simptomi se javljaju u predelu stomaka. Uobičajeni simptomi su:
bol u abdomenu,
nadimanje,
dijareja ili zatvor,
gasovi,
osećaj nedovoljnog pražnjenja creva i
beličasta sluz u stolici.
Simptomi IBS-a kod žena
Žene sa ovim sindromom prijavljuju više simptoma nego muškarci. Takođe, trenutka statistika pokazuje da žene imaju gotovo dvostruko veću šansu da razviju sindrom od muškaraca. Međutim, to je slučaj samo u Evropi i Americi, dok je u Aziji gotovo jednak broj muškaraca i žena.
Simptomi koje prijavljuju žene su: umor, nesanica, bolovi u leđima, depresija, anksioznost i lošiji kvalitet života. Takođe, istraživanja pokazuju da više žena, u odnosu na muškarce, prijavljuje probleme sa zatvorom.
Sindrom nervoznih creva je izraženiji tokom menstruacije. Potrebna su detaljnija i dalja istraživanja, ali za sada ima naznaka da se simptomi ovog stanja javljaju zajedno sa simptomima endometrioze.
Vrste sindroma iritabilnog kolona
Postoje tri glavna podtipa ovog sindroma koja su definisana. Nekada se dešava da ljudi koji su imali jedan podtip pređu u drugi. Prepoznavanje simptoma i tipova će pomoći da se bolje upravlja problemom i da se on lakše drži pod kontrolom:
tip – IBS-C (sa zatvorom),
tip – IBS-D (sa dijarejom) i
tip – IBS-M (sa mešovitim navikama pražnjenja creva).
Koji su faktori rizika za ovaj sindrom?
Sindrom iritabilnog creva je funkcionalni gastrointestinalni poremećaj koji je vezan za to kako vaša creva i mozak uspevaju, odnosno ne uspevaju da rade zajedno i sinhronizovano. U pitanju je dvosmerna komunikacija između centralnog nervnog sistema i nerava u crevima.
Povezana je i mikrobiota creva, odnosno različite bakterije, gljivice, virusi i drugi mikroorganizmi koji se tu nalaze.
Kada dođe do poremećaja u komunikaciji između creva i mozga,creva će to osetiti kroz simptome kao što su nadimanje i bolovi, a mogu se javiti i kontrakcije mišića creva koje za posledicu imaju zatvor ili dijareju.
Lekari još uvek nisu sigurni šta je okidač za ovo stanje, ali misle da je u pitanju kombinacija faktora rizika koji mogu da utičuna pojavu:
prekomerni rast bakterija u tankom crevu,
bakterijske infekcije u gastrointestinalnom traktu,
intolerancija ili osetljivost na određenu vrstu hrane (pročitajte: Intolerancija na gluten),
stres i problemi tokom rane faze života,
anksioznost, depresija i još neka mentalna stanja,
genetska predispozicija.
Šta je okidač za pojavu nervoznih creva?
Od osobe do osobe se razlikuje šta može biti okidač ovog stanja jer ne reaguju svi isto. Neke od uobičajenih stvari koje mogu biti uzročnik pojave IBS-a su: hrana koja sadrži mnogo ugljenih hidrata, kofein, alkohol, masna hrana, začinjena hrana, određene vrste meda, neke vrste lekova i izloženost stresu, kao i uzajamno funkcionisanje creva i mozga usled stresa.
Kako se postavlja dijagnoza?
Dijagnostikovanje IBS-a funkcioniše tako što lekar prvo ispita pacijenta o svim simptomima, kao i o tome kakva je istorija bolesti, te porodična istorija. Nakon toga se obavlja fizički pregled kojim se ispituju nadimanje, osetljivost na bolove i slušanje zvukova u stomaku. Druga faza uključuje testiranje koje može da obuhvata: analizu krvne slike, analizu uzorka stolice, kolonoskopiju i endoskopiju.
Lečenje
Lečenje ovog sindroma se razlikuje u zavisnosti od toga kakvi se simptomi manifestuju kod određene osobe. Opcija trajnog izlečenja obično ne postoji, ali se simptomi mogu držati pod kontrolom. Moguće je da će se probati više opcija različitih promena životnog stila, promena ishrane i drugog, kako bi se pronašao adekvatan plan koji deluje.
Pored promene stila života, postoje određene vrste lekova, suplemenata i opcije lečenja mentalnog zdravlja u zavisnosti od simptoma i uzroka bolesti. Ne postoji univerzalni lek jer će osobama sa prvim tipom biti potreban lek za zaustavanje dijareje u akutnoj fazi, dok će onima koji imaju zatvor lekar prepisati laksative uz suplementaciju.
Pad testosterona može početi već posle 30. godine, a kod nekih muškaraca simptomi postaju izraženiji posle 40. ili 50. godine. Problem je u tome što se promene često pripisuju stresu, umoru ili „normalnom starenju“, pa se ne prepoznaje da u pozadini može biti hormonski disbalans.
Pod naletom mode da se u poslednje vreme forsira čia seme, mak je nekako pao u drugi plan. Inače, ove dve vrste su veoma slične, obe prebogate omega 3 i omega 6 masnim kiselinama i odličan izvor proteina i vlakana.
Savremena istraživanja sve jasnije pokazuju da dugotrajna konzumacija ultrapreradjene hrane može imati ozbiljne posledice po zdravlje, naročito ako postane osnova ishrane.
U ljubavi su strastveni, uzbudljivi i nepredvidivi. Privlače ih osobe koje su jednako zanimljive i energične, jer im je potrebno stalno uzbuđenje u vezi.
U ljubavi su intenzivni, strastveni i veoma posvećeni kada pronađu osobu koja im odgovara. Ne vole površne odnose i traže partnera koji je jednako snažan i samostalan.
Pad testosterona može početi već posle 30. godine, a kod nekih muškaraca simptomi postaju izraženiji posle 40. ili 50. godine. Problem je u tome što se promene često pripisuju stresu, umoru ili „normalnom starenju“, pa se ne prepoznaje da u pozadini može biti hormonski disbalans.
Glavni razlog je hormonski disbalans, pre svega pad estrogena i progesterona. Estrogen utiče na proizvodnju neurotransmitera poput serotonina i dopamina, koji imaju važnu ulogu u regulaciji bola.
Dok neke žene nikada ne dožive ovu vrstu bola, drugima se ona događa svakog meseca na sredini ciklusa i po tome znaju da ovuliraju. Ovo, naravno nije pravilo, jer najveći broj žena ima periode u kojima oseća kada je ovulacija i mesece ili godine tokom kojih to ne zna.
Obilna menstruacija (menoragija) je mnogo češći problem nego što se misli. Istraživanja pokazuju da se procene učestalosti kreću od 5% do čak 58% žena reproduktivnog doba, u zavisnosti od načina merenja i populacije koja se posmatra.
Razumevanje bioloških promena i procesa kroz koje telo prolazi iz decenije u deceniju može pomoći da razumemo zašto se naše potrebe za hranom menjaju i kako se menjaju periodi gladi i sitosti.
Erektilna disfunkcija je pojava pri kojoj osoba nije u stanju da dobije ili održi erekciju dovoljno za seksualni odnos. Ovo je normalno da se dešava povremeno, ali ne da postoji kao redovna pojava.