Koji su rani znaci raka?
Rani znaci raka su često nešto što se ne prepoznaje odmah i većina ljudi ne pokazuje neke očigled...
U ovom tekstu
Mina Milenković je po profesiji fotograf. Ova dvadesetdevetogodišnjakinja za sebe kaže da je večiti optimista, zaljubljena u prirodu, boje, svog muža i dete. Učestvuje u brojnim humanitarnim akcijama, a sa suprugom Aljošom i ćerkom Tonjom (6.5) uživa na putovanjima, gde je suprugu i asistent na snimanjima.
Pre deteta sam bila dosta aktivnija, u smislu same sebe i posvećenosti isključivo samo svojim potrebama. Pre i posle rođenja deteta, mnoge stvari su se izmenile. Dan je bio dosta aktivniji od jutra do mraka, sa mnogo više vremena za društvo i izlaske. Ima i toga sa detetom, naravno, ali na nekoj svedenijoj meri.
Trenutno radim kao influenser fotograf, mada sam veliki asistent mužu na snimanjima. Sjajno mi je kada radimo zajedno. Često smo na terenu što odgovara našim temparametima.
Recimo posle godinu dana, otprilike. Nismo imali ekspresnu pomoć baka i deka servisa, pa smo se trudili da sve sami organizujemo i uživamo sa bebom u prvoj godini.
Tonja ide u vrtić od treće godine. Prvenstveno zbog njene socijalizacije, ali i da bi se mama vratila da malo radi svoj posao koji voli. (Smeh.)
Zvuči već kao kliše i sto puta smo čuli, ali sve se da završiti ako se baš želi. Dok dete nije krenulo u vrtić, otvorili smo malu porodičnu pivaru, pa smo je u nosiljci nosili dok smo kuvali piva.
Stižem, ali sam nekako u glavi shvatila da ne mora baš svaki dan da kuća bude besprekorno čista, da kuvam po dva jela i tako to. Prosto – fokus na ono što vam je bitnije, a to je dete, učenje i igra, a obaveza oko kuće će uvek biti. (Smeh.)
Volim da spremam, naročito domaću kuhinju. Mada često i naručimo, donesemo. Volim i dete da uključim u spremanje hrane. Naročito kada spremamo kolače, kiflice, neki krem ili kada dekorišemo. Kada je bila mlađa i tad smo radile, mada je kuhinja posle izgledala kao da se dogodila apokalipsa.
Meni definitivno bez fiksnog radnog vremena, ali ima ljudi, žena, kojima to više odgovara. Svako se prilagođava kako mu je najbolje i trebamo se podržavati i pomagati međusobno. Još kada je Tonja bila beba, išli smo na poslovna putovanja porodično, pa nam je bilo super. Bili smo stalno zajedno, usput putovali. Sve ima svoje čari i slatke muke.
Pa, kada je krenula u vrtić. Nije bila baš laka adaptacija, ali smo uspeli.
Majkama bih poručila da je jedno detinjstvo vašeg deteta i ne treba da ga propustite zarad veće plate. Lepo je imati veće finansijske dohotke, ali još lepše propratiti i biti uz decu kada ste im potrebni.
Tekst: Tamara Petković
fotografije: privatna arhiva
Pročitajte kako druge mame balansiraju između poslovnih obaveza i majčinstva OVDE.