SREMUŠ – Divlji luk, medveđi luk, začinska biljka koja leči

Sremuš je samonikla jestiva, začinska biljka srodna belom luku, izuzetne lekovite vrednosti. Saznanje da uspešno snižava krvni pritisak i holesterol u krvi, te štiti srce i krvne sudove, pokrenulo je niz stručnih istraživanja koja su opravdala primenu ove biljke u svrhu lečenja bolesti.
Latinski naziv: Allium ursinum – L. Amaryllidaceae, Engleski naziv: ramsons, wild garlic, bear’s garlic
U ovom tekstu:
Šta je sremuš?
Sremuš je vrsta samonikle jestive biljke roda Allium koja je slična belom luku. Poznata je pod nazivom sremuš, divlji luk i šumski luk. Uglavnom raste u vlažnim listopadnim šumama širom Evrope i u pojedinim delovima Azije. Svi delovi ove biljke su jestivi )listovi, lukovice, cvet i zeleni plodovi. Listovi i cela biljka imaju izražen miris na beli luk. Za jelo se listovi beru do cvetanja.
Osobe koje nisu dobro upoznate sa izgledom sremuša trebalo bi da izbegavaju da ga sami beru i traže jer je sličnog izgleda kao i biljke mrazovac (Colchicum autumnale), đurđevak (Convallaria majalis) i čemerika(Veratrum album) koje su otrovne, pa se nalaže oprez. Treba naglasiti da nijedna od ovih biljaka osim sremuša nema miris, pa se on i po tome može razlikovati.

Kako se gaji sremuš?
Sremuš (Allium ursinum), poznat i kao medveđi luk, je divlja biljka koja se često koristi u kulinarstvu i medicini.
- Lokacija: Najbolje raste u delimičnoj senci, ali može podneti i potpunu senku. Preferira vlažno, bogato humusom i dobro drenirano zemljište. Poželjno je da zemljište bude blago kiselo do neutralno.
- Setva: Seme možete posejati na jesen, jer mu je potrebna hladna stratifikacija (period hladnoće) da bi proklijalo. Posadite seme na dubinu od oko 1 cm i prekriti ga tankim slojem zemlje. Seme će početi da klija u proleće, kada temperature postanu blaže.
- Sadnja: Ako sadite lukovice, uradite to u jesen. Sadite ih na dubinu od 5-7 cm i razmaknite ih oko 15 cm. On se može razmnožavati i deljenjem postojećih biljaka. Pažljivo iskopajte i podelite grupice lukovica, a zatim ih presadite.
- Zalivanje: Održavajte zemlju vlažnom, ali ne preterano mokrom.
- Đubrenje: Dodavanje organskog đubriva, poput komposta, može pomoći biljci da raste snažno.
- Korovi: Redovno uklanjajte korov koji može da smeta rastu sremuša.
- Berba: Listovi se mogu brati u proleće pre nego što biljka procveta. Pazite da ne ubrati previše listova sa jedne biljke kako ne bi oslabili njen rast. Ako želite da berete lukovice, najbolje je to raditi kasno u jesen.
*Napomena: Sremuš može biti invazivan ako se ne kontroliše, pa je važno pratiti njegov rast i širiti ga pažljivo. Gajenjem sremuša možete uživati u njegovom svežem, aromatičnom ukusu tokom proleća, kao i u njegovim mnogobrojnim zdravstvenim koristima.
Tradicionalna primena
S pravom možemo reći da je sremuš neopravdano zapostavljena biljka, ali na polju biljne medicine ima svetlu budućnost. Iz perspektive zdravlja, medveđi luk ima više korisnih svojstava od kultivisanog belog luka (A. Sativum). Veoma je koristan dodatak ishrani i treba ga povremeno konzumirati. Počev od efikasnog snižavanja krvnog pritiska i nivoa LDL holesterola, sve do antioksidansa, zaštite srca i krvnih sudova, kao i lečenja melanoma i u kao dopuna terapiji kod nekih vrsta leukemije. Pored toga, ubrzava cirkulaciju i pomažu pri sprečavanju zgrušavanja krvi.
Prvi podaci koji su zabeleženi o upotrebi sremuša u kulinarstvu datiraju još iz kuhinja Starih Rimljana. U Evropi se koriste vekovima za prolećno pročišćavanje krvi, pluća i želudca. Koristi se kao dodatak supama, jelima od mesa, kuvanom ili dinstanom povrću i raznim drugim varivima. Najzdraviji je samo osušen, kao začin jer se kuvanjem smanjuju lekovita svojstva.

Šta sadrži i kako deluje?
Ima veoma važne aktivne sastojke kao što su: alicin, tiosulfinat koji je odgovoran za snižavanje lipida, sprečavanje zgrušavanja krvi, smanjene krvog pritiska, ima antikancerogeno i antioksidativno dejstvo, kao i antimikrobnu aktivnost (deluje protiv virusa, bakterija, gljivica i parazita). Pored toga, sadrži još i ajoen, produkt alicina koji deluje protiv pojedinih vrsta melanoma, kao i nekih vrsta leukemija. Adenozin deluje na snižavanje krvnog pritiska.
Medicinsko dejstvo sremuša
Sremuš se odlikuje posebno visokim sadržajem sumpora. Kao važan element u formiranju enzima, sumpor doprinosi prirodnom čišćenju tela. Spojevi sumpora podstiču zdravlje crevne flore i pomažu organizmu u prirodnoj eliminaciji teških metala, pesticida i ostataka lekova. Medveđi luk ima veći sadržaj ajoena, adenozina, gvožđa i veći ACE-Inhibicijski potencijal nego beli luk. U stvari on sadrži najveći nivo prirodnih sumpornih spojeva i adenozina u čitavom biljnom carstvu.
Medveđi luk ima 20 puta više adenozina od običnog belog luka. Adenozin je ključna komponenta u regulaciji krvnog pritiska i tahikardije. Sremuš pomaže u održavanju kardiovaskularnog zdravlja, snižava krvni pritisak, pokazuje antioksidativnu sposobnost, aktivira makrofage i time smanjuje nivo LDL holesterola, povećava nivo zaštitnog HDL holesterola, pomaže u regulaciji tahikardije i srčanih aritmija, sprečava zgrušavanje krvi, pojačava mikrocirkulaciju, što je posebno značajno kod dijabetesa.
Može pomoći u slučajevima karcinoma kože i nekih leukemija. Koristan je kod dispepsije, olakšava bolove u želucu i deluje kao tonik za probavu pa se može koristiti u slučaju proliva, grčeva, nadimanja, probavnih smetnji i gubitka apetita. Koristan je u slučaju astme, bronhitisa i emfizema.
Koji deo biljke sremuš se koristi?
U lekovite svrhe koriste se uglavnom sveži listovi sremuša.
Šta o delotvornosti kažu savremena naučna istraživanja?
Sremuš je zbog svog specifičnog sastava postao predmet sveobuhvatnih medicinskih istraživanja naročito ga proučavaju vezano za osobe obolele od različitih vrsta tumora kože, kao i akutne mieloične leukemije (AML).
Ekstrakt sremuša ima sličan efekat, kada je u pitanju srrečavanje zgrušavanja krvi kao i kada je ekstrakt belog luka u pitanju. Oba ekstrakta deluju putem mehanizma inhibicije adenozin difosfatnog (ADP) puta.
Kada je u pitanju atioksidativna aktivnost ekstrakta iz različitih delova biljke (Allium ursinum), najveća je pronađena u listovima i iznosi 87,61%.
Ekstrakt medveđeg luka pokazao je jači efekat u snižavanju krvnog pritiska od ekstrakta belog luka. Oba ekstrakta su pokazala efekat značajnog sniženja krvog pritiska. U istom istraživanju dokazano je povećanje koncentracije insulina za 20%. Ukupan holesterol je bio značajno smanjen kod oba ekstrakta, ali je značajno povećanje zaštitnog HDL holesterola dokazano samo kod ektrakta medveđeg luka. Ovo istraživanje je dokazalo da je ukupan terapijski učinak ekstrakta medveđeg luka znatno veći nego učinak ekstrakta belog luka.
U kojim lekovitim oblicima se primenjuje?
Medveđi luk se uglavnom primenjuje u obliku tableta ili kapsula koje obično sadrže 300 mg ekstrakta svežih listova ove biljke.
Kako se dozira?
Obično se uzima 3 x 1 tableta ili kapsula na dan koja sadrži 300 mg ekstrakta sremuša. Trajanje terapije zavisi od indikacija i bolesti koja se želi lečiti i može trajati od 30 do 120 dana, u slučaju hipertenzije i povišenih masnoća u krvi, terapija može trajati neograničeno, ali uz čestu kontrolu krvnog pritiska i nivoa LDL i HDL holesterola.
Za lečenje tahikardije, srčanih aritmija i leukemije neophodno je potražiti savet i preporuku lekara.
Da li je medveđi luk štetan?
Sremuš nije štetan ako se koristi u preporučenim dozama ili u ishrani. Važno je ne preterati sa preporučenim dozama. Korišćenje ove biljke paralelno sa antikoagulantnom terapijom može pojačati delovanje lekova, pa je neophodan savet i odobrenje lekara za korišćenje preparata sremuša istovremeno.

Da li ga smeju koristiti trudnice i dojilje?
Nema prepreke za korištenje preparata na bazi ove biljke ili same biljke za vreme trudnoće ili dojenja.
Pročitajte recept: Salata od sremuša