Mikroplastika u hrani – 3 saveta kako da smanjite njen uticaj
O značaju zdrave životne sredine poslednjih godina pričamo sve više, pored čistog vazduha, ono što zaista treba da nas brine jeste i uticaj plastike na planetu, odnosno i koliki uticaj na nas ima mikroplastika u hrani. Često se na spomen problema sa plastikom misli da je to nagomilan otpad tamo negde u okeanu i nekako se nedovoljno pažnje pridaje ovoj temi.
Plastika se troši tokom upotrebe i razbija na male fragmente koji se nazivaju mikroplastika. Dužim stajanjem hrane u plastici ili podgrevanjem u plastici, mikroplastika može da migrira u hranu.
Verovali ili ne, čak 60% proizvedene plastike u svetu se potroši na pakovanje hrane i pića. (*1) Zagađenje plastikom nastaje neodrživom upotrebom i odlaganjem plastičnih proizvoda u savremenom društvu koje ugrožava zdravlje ljudi i cele ekosisteme. Pogrešno upravljanje otpadom je glavni izvor zagađenja planete.
Samo u 2015. godini, proizvedeno je 380 miliona tona plastike koja sadrži niz štetnih hemikalija.(*2) Flaše za vodu i druga pića, plastične posude za čuvanje hrane, konzerve i omoti za skladištenje namirnica su uobičajena pakovanja za hranu koja su potencijalno loša.
Mikroplastika u hrani neće nestati upotrebom platnenih cegera za kupovinu, ako u njih budemo stavljali pavlaku, sok i povrće pakovane u plastičnu ambalažu. Neće pomoći ni priča o tome kako su plastične igračke loš izbor za decu, da bi se prodale preskupe drvene igračke, sve dok ta deca jedu hranu koja sadrži mikroplastiku.
Mikroplastika u hrani
Kako smanjiti količinu mikroplastike u hrani?
1. Ograničite unos visokoobrađene hrane
Potpuno eliminisanje mikroplastike iz hrane niije moguće, ali njeno smanjenje jeste. Povedite računa o tome sa čime dolazite u kontakt i na koji način kupujete, skladištite i pripremate hranu.
Istraživanje(*3) je pokazalo da prerađena hrana poput flaširanih sokova, vode i sode, konzervirana hrana, sladoled, hamburger, gotova jela i pomfrit mogu da sadrže visok nivo ftalata. Osobe koje konzumiraju velike količine ove hrane imaju visok nivo ftalata u organizmu, a posebno je izraženo kod dece.
Stručnjaci istražuju i koliko nizak nutritivni kvalitet hrane u kombinaciji sa mikroplastikom u hrani može biti odgovoran za različite hronične bolesti, kao što su bolesti srca.
Savet je da birate sveže pojedinačne namirnice u svom izbornom obliku – voće, povrće, žitarice, meso i drugo. Postoje i situacije u kojima ne možete da birate poput one kada kupujete mlečne proizvode, ali i delimično umanjenje upotrebe će imati efekat.
2. Korisite ekološka pakovanja i cegere
Korisitite pakovanja od ekološki prihvatljivih materijala koji smanjuju mogućnost da dođe do migracije mikroplastike u hranu.
Na pijaci tražite da vam namirnice pakuju u vaše posude, možete nositi i svoje višekratne sudove poput staklene činije za sir i drugo. Voće i povrće mogu da vam izmere bez kese, a onda da robu odložite u svoj ceger.
Kod kuće sve odlažite u staklene ili posude od nerđajućeg čelika. Iste posude koristite i kada nosite negde hranu.
Hranu možete pakovati i u voštane krpice, koje su pogodne za višekratnu upotrebu ili kutije od bambusa.
Nemojte grejati hranu u mikrotalasnoj u plastičnim posudama ili kesama.
Uvek koristite staklene ili metalne flaše za vodu.
Za skladištenje koristite staklene tegle i posude.
3. Staklene boce i boce od nerđajućeg čelika
Kod osoba koje piju isključivo vodu iz plastičnih flaša, izloženost mikroplastici je 2 do 3 puta veća nego kod onih koji je koriste samo povremeno. (*4) Razlog tome može biti dugotrajno skladištenje vode u plastičnoj ambalaži koja se čuva u uslovima promenljivih temperatura vazduha. Pri tim fluktuacijama temperature, dolazi do migracije mikroplastike u vodu.
Rešenje je da smanjite upotrebu flaširane vode, a za nošenje vode van doma koristite staklene i boce od nerđajućeg čelika.
Mikroplastika u hrani
Najčešća mikroplastika u hrani
Mikroplastika u hrani je kombinacija hemikalija koje proizvođači pri izradi predmeta namerno dodaju da bi plastika dobila otpornost, fleksibilnost i transparentnost i nečistoća i ostalih supstanci koje se akumiliraju.
Mikroplastika u hrani:
Bisfenol A (BPA) – koristi se često kao osnovni oblik plastike i kao plastifikator i izvor za pravljenje polivinilhlorida,
Dioksin – nusproizvod herbicida i papirnog beljenja,
Ftalati – čine plastiku fleksibilnijom, transparentnijom i izdržljivijom i prisutni su u mnogim vrstama ambalaže za hranu,
Polietilen i polipropilen – čine ambalažu laganom i izdržljivom i najčešća su plastika od pouzdanog izvora prisutna u hrani i životnoj sredini.
Zašto je mikroplastika u hrani opasna?
Hormonski poremećaji i mikroplastika u hrani
Mikroplastika su fragmenti u sastavu plastike: plastifikatori, maziva, punila, stabilizatori i drugih hemikalija koje proizvođači koriste da bi plastici dali poželjna svojstva. Stručnjaci su ove hemikalije svrstali u opasne i toksične po zdravlje ljudi. Najmanje 15 različitih hemikalija(*5) može uticati na poremećaj u radu endokrinog sistema.
Hemikalije koje utiču na poremećaj endokrinog sistema nazivaju se endokrini disruptori. Oni su strukturno slični insulinu, estrogenu i testosteronu i mogua da ometaju njihove prirodne funkcije i dovedu do efekata štetnih po zdravlje, odnosno da izazovu neko od hroničnih stanja.
Mikroplastika u hrani i neplodnost
Izloženost BPA može imati uticaj na neplodnost kod žena i muškaraca, kao i na razvoj policističnih jajnika. BPA se „takmiči“ sa testosteronom i estrogenom za njihove receptore smanjujući količinu hormona dostpunih za reproduktivno zdravlje.(*6) Studija na životinjama je pokazala da BPA direktno može da utiče na fertilitet kod žene tako što direktno menja ekspresiju gena povezanu sa reprodukcijom, kao i utiče na epigenetsku modifikaciju. Kritičan, a najveći uticaj je tokom začeća, trudnoće, u prvoj godini, detinjstvu i pubertetu.(*7) Međutim, istraživanja na ljudima su još uvek ograničena, a i razlikuju se među ljudskom populacijom, pa je potrebno izvršiti dodatne studije.
Mikroplastika u hrani
Mikroplastika u hrani i povišen rizik od hroničnih bolesti
Dugotrajno izlaganje mikroplastici ometa endokrini sistem i povećava rizik od bolesti srca i razvoja dijabetesa tip 2. (*8) Viši nivo dioksina, ftalata i krvnog pritiska povezan je sa smanjenom glukozom natašte, gojaznošću, pojavom insulinske rezistencije i značajno povećava rizik od pojave dijabetesa tip 2.
Neka novija istraživanja sugerišu da je izlaganje velikoj količini mikroplastike u hrani podjednako rizično za pojavu hroničnih stanja kao i neuravnotežena ishrana.
Mikroplastika u hrani i lošiji imunitet
Studija iz 2020. godine(*9) je pokazala da preterano izlaganje mikroplastici dovodi do lošeg zdravlja creva i lošijeg imuniteta. Creva igraju veliku ulogu za imunitet i između 70-80% imunih ćelija je u crevima, što znači da svako oštećenje creva dovodi do narušavanja opšteg zdravlja. Izlaganje velikoj količini mikroplastike dovodi do disbalansa crevne mikrobiote i rasta loših bakerija.
Koliko unosimo mikroplastike kroz ishranu?
Mikroplastika je u velikoj količini svuda oko nas. Prosečna osoba u SAD-u kroz hranu godišnje unese 50.000 čestica mikroplastike, a ukoliko pije flaširanu vodu onda je količina povećava na 90.000 čestica, a dodatnih 30.000 čestica unese se udisanjem iz neprehrambenih proizvoda. (*10)
PubMed: Solutions and Integrated Strategies for the Control and Mitigation of Plastic and Microplastic Pollution – https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/31284627/
PubMed: Overview of known plastic packaging-associated chemicals and their hazards – https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/30463173/
Science Direct: Ultra-processed food consumption and exposure to phthalates and bisphenols in the US National Health and Nutrition Examination Survey, 2013–2014 – https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0160412019317416
NIH: Human Consumption of Microplastics – https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/31184127/
NCBI: Bisphenol-A and Female Infertility: A Possible Role of Gene-Environment Interactions – https://www.ncbi.nlm.nih.gov/labs/pmc/articles/PMC4586663/
NCBI: Proceedings of the Summit on Environmental Challenges to Reproductive Health and Fertility: executive summary – https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/18275883/
PubMed: Endocrine-disrupting chemicals, risk of type 2 diabetes, and diabetes-related metabolic traits: A systematic review and meta-analysis – https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/26119400/
PubMed: Immunotoxicity and intestinal effects of nano- and microplastics: a review of the literature – https://www.ncbi.nlm.nih.gov/labs/pmc/articles/PMC7661204/
NIH: Human Consumption of Microplastics – https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/31184127/
Objavljen: 24. februar 2022. godine, ažuriran: 14. decembra 2024. godine, Photo by Magda Ehlers from Pexels
Tamara Petković je osnivačica i glavna urednica portala Demetra, preduzetnica i mama troje dece sa previše interesovanja i premalo vremena za sve što želi.
Pad testosterona može početi već posle 30. godine, a kod nekih muškaraca simptomi postaju izraženiji posle 40. ili 50. godine. Problem je u tome što se promene često pripisuju stresu, umoru ili „normalnom starenju“, pa se ne prepoznaje da u pozadini može biti hormonski disbalans.
Pod naletom mode da se u poslednje vreme forsira čia seme, mak je nekako pao u drugi plan. Inače, ove dve vrste su veoma slične, obe prebogate omega 3 i omega 6 masnim kiselinama i odličan izvor proteina i vlakana.
Savremena istraživanja sve jasnije pokazuju da dugotrajna konzumacija ultrapreradjene hrane može imati ozbiljne posledice po zdravlje, naročito ako postane osnova ishrane.
U ljubavi su strastveni, uzbudljivi i nepredvidivi. Privlače ih osobe koje su jednako zanimljive i energične, jer im je potrebno stalno uzbuđenje u vezi.
U ljubavi su intenzivni, strastveni i veoma posvećeni kada pronađu osobu koja im odgovara. Ne vole površne odnose i traže partnera koji je jednako snažan i samostalan.
Razumevanje bioloških promena i procesa kroz koje telo prolazi iz decenije u deceniju može pomoći da razumemo zašto se naše potrebe za hranom menjaju i kako se menjaju periodi gladi i sitosti.
Analiza je objavljena u uglednom časopisu Nature Medicine uoči Svetskog dana borbe protiv raka, 4. februara 2026. godine, i obuhvata podatke iz čak 185 zemalja sveta.
Andropauza označava fazu života muškaraca kada dolazi do postepenog smanjenja proizvodnje testosterona, ključnog muškog hormona. Za razliku od ženske menopauze, koja se dešava iznenada i obično u srednjim godinama života, andropauza se javlja postepeno i može početi već oko 40. godine života, iako se simptomi često primećuju u kasnijim fazama života.
Krvni pritisak nikada nije potpuno stabilan. On se prirodno menja u zavisnosti od situacije u kojoj se nalazite. U mnogim slučajevima te promene su potpuno normalne i prolazne.