Strah od mraka kod dece: Šta uraditi ako se dete plaši mraka?
Strah od mraka kod dece je nešto sa čime se oni i roditelji vrlo često sreću. Ovo je ujedno i prvi susret sa anksioznošću u životu.
Bez obzira što taj strah nije realan i deca tokom dana sebe ubeđuju da je sve u redu, mnoga se ipak noću plaše. Ovaj strah nije mali, a roditelji ne treba da ih zbog toga ismevaju, ali ni gaje strah da bude još veći. Postoji način da im pomognu.
Strah od mraka kod dece: Deca su ubeđena da se u mraku nešto nalazi
Roditelji ponekad zaborave da su i oni bili deca koja su imala strahove. Onda se pitaju kako je moguće da je dečiji strah tako stvaran. Milioni dece smatraju da se nešto nalazi u mraku i čini im se da su senke zapravo čudovišta koja se kreću.
Čak ni stručnjaci ne znaju tačan razlog kako dolazi do straha od mraka, koji deca osećaju tako intenzivno čak i ako imaju samo 3 godine.
Strah je sastavni deo života ljudi. Sa njime se susrećemo najčešće kada se suočavamo sa stvarima koje su nam nove i nepoznate. Dete svakodnevno ima nove izazove sa kojima se ranije nije srelo, tako da strahovi imaju puno prostora da se razvijaju. Strah od mraka počinje da se javlja upravo u uzrastu kada detetu počinje da se razvija mašta. Ako se dete plašim mraka, nemojte brinuti, ali nemojte ga ni požurivati da se oslobodi tog straha.
Prvi strah od mraka se javlja u uzrastu između 2 i 3 godine, kada su deca dovoljno stara da zamišljaju, ali nisu dovoljno mudra da razlikuju svoje fantazije i realnost.
Dete ima puno prostora za razmišljanje, a nije okupirano svakodnevnim problemima i obavezama kao odrasli. Njegov um ima puno prostora da od senke u tami razvija čudovište koje će lako postati još veća i opasnija zver. Dete će tokom dana biti okupirano drugim stvarima, delovaće mirno i veselo. Međutim, tokom noći, njegova mašta će ga učiniti ranjivim i uplašenim.
Šta je uzrok za strah od mraka kod dece?
Televizija razvija strah od mraka
Najveći uzročnik strahova kod dece je televizija. Roditelji ne mogu ni da pretpostave koliko zvuci koji se emituju u televizijskim programima mogu biti zastrašujući i previše stimulativni za dete.
Većina roditelja pravi problem kada ne ograničava deci šta će gledati na televiziji, posebna je greška ako imaju televizor u sobi, pa još gledaju program sa starijim bratom ili sestrom.
Možda se vama ne čini strašno to što dete uz vas sluša vesti, ali ono će upijati mnoge priče o nasilju, kojima vi možda i ne pridajete toliku važnost.
I knjige mogu biti okidač za strah od mraka kod dece
Nekada kod dece i knjige mogu biti te koje će prouzrokovati strah. Neka priča može detetu ostati upečatljiva i strašna baš zato što je zamišljalo i dok je slušalo kako mu se čita. Kada dete leži samo u mraku, onda počinje da se priseća, a njegova mašta taj strah samo nadograđuje i odjednom od miša, možete imati pacova, pa čudovište, kome izrastaju tri glave, a koje može da se skupi i stane ispod kreveta.
Deca nekada jednostavno pogrešno shvate i pojedine bajke ili priče koje ih proganjaju u mislima danima nakon toga, a roditelji to nisu u stanju da razumeju. Ovo nikako ne znači da ne treba detetu čitati, naprotiv, bajke imaju višestruku korist i upravo su i one borci protiv strahova time što u njima na kraju dobro pobeđuje.
Strah od mraka – Roditelj je ponekad krivac straha koji dete razvije
Roditelji ponekad znaju da deci prete da će ih neko odvesti, da će doći čudovište, da se neka zver krije iza vrata i tome slično. Ovo je veoma pogrešan način vaspitanja. Osim što nasilno bude neosnovan strah kod dece, ovo decu čini nesigurnim i preplašenim u društvu onih koji bi trebali da ih čine bezbednim – svojih roditelja.
Kako se osloboditi straha od mraka
Zapamtite da strah od mraka nije retkost. Gotovo 80% dece se pre ili kasnije susreće sa njim. Dobra vest je da se on može rešiti.
Najbolje što roditelj može da uradi ako se dete plaši je da sa njim priča, da poštuje njegov strah i da ga razume. Važno je da dete ima poverenje u vas da može da vam se poveri.
Nikada nemojte reći detetu da je njegov strah glup i nevažan. Tada će dete osim straha koji i dalje oseća misliti da je krivo i biće ga sramota svojih strahova koji će samo rasti.
Kada pričate sa detetom o njegovom strahu, možete to činiti i kroz igru. Deca nekada dok se igraju paralelno puno više stvari žele da kažu, nego ako se osećaju da ih ispitujete. Budite strpljivi, objasnite detetu da razumete koliko je njegov strah veliki. Možete smisliti ime za strah i ponuditi detetu da ga nacrta.
Jedna zanimljivost:
Skoro je, jedna od najvećih robnih kuća nameštaja, imala akciju da deca nacrtaju svoje strahove, a da oni od njih naprave igračke. Dete se tako suočava sa svojim strahom i shvata da to zapravo i nije nešto strašno.
Objasnite detetu da je normalno da se plaši i da nije jedino u tom problemu. Nekada je deci lakše kada znaju da se još puno dece boji, da ste se vi plašili. Nemojte da budete frustrirani. Nikada nemojte da dete zadirkujete zbog njegovog straha.
To što čudovišta nisu stvarna, ne znači da detetov strah nije stvaran. Naprotiv!
Detetu nikada ne možete pružiti previše ljubavi. Uz puno podrške i ljubavi rastu srećna deca. Budite tu kada ste detetu potrebni. Možda ćete čuti tokom noći da dete doziva mamu ili tatu i vi treba da budete tu da mu pružite sigurnost. Važno je da dete zna da može da vas pozove kada god to poželi. To će mu dati osećaj sigurnosti da se opusti i spava.
Važno je i da zadržite granice. Time što ćete odustati od toga da dete spava samo u sobi, jer se plaši, ne činite mu nikakvu uslugu. Samo ćete strah odložiti za neke kasnije godine. Dete treba da zna da ćete biti tu, da može preći kod vas ako se uplaši ili vi kod njega. Ipak važno je da iznova ponavljate ritual uspavljivanja u njegovom krevetu, kako bi vremenom naučilo da tamo nema ništa strašno i kako bi svi imali zdrav san i ujutru bili odmorni.
Nemojte prebacivati obavezu nikada na brata ili sestru deteta. Rešavanje detetovih strahova je posao za roditelja, a ne za brata ili sestru.
Nemojte drugome nametati obavezu da teši dete tokom noći. Ako želite da dete poraste stabilno, onda taj posao treba da obavite vi, a ne bake, dadilje ili neko treći.
Dajte detetu mogućnost da se suoči da svojim strahom. Pitajte dete da li želi da pogledate ispod kreveta ili u ormanu i neka samo bira kada ćete to učiniti. Možda za 2 ili 5 minuta? Tako ćete mu pomoći da se oseća bolje.
Nikada nemojte detetu izgovoriti rečenicu tipa: „Ako budeš dobar, čudovište će nestati.“ Vi time govorite detetu da je njegov strah realan i da čudovište postoji. Takođe, važno je da ne uveravate dete da nema čudovišta.
Na primer, nije dobro da kažete: „ Evo da vidiš da nema čudovišta u ormanu.“ Recite: „ Sada ćemo da vidimo kako su u ormanu složene stvari.“ Time ničim ne pokazujete da vi mislite da bi se tamo moglo naći čudovište.
Ritual uspavljivanja je veoma važan
Veče je vreme kada svi treba da se opuste. Nemojte nikada uspavljivati dete uz televiziju. Tada nije vreme ni za strašne priče. Čitajte nešto opuštajuće, razgovarajte i posvetite se deci sa nepodeljenom pažnjom ili im pevajte umirujuće uspavanke.
Strah od mraka kod dece: Nemojte ignorisati velike probleme
Ako se roditelji razvode, došlo je do smrti člana porodice, izgubili ste kućnog ljubimca, preselili ste se ili dobili novog člana porodice, ovo su ogromni koraci za dete i mogu biti okidač za anksioznost kod deteta. Nemojte ignorisati probleme. Sve ovo su stvari o kojima je veoma važno da pričate. Razmislite i o tome da odvedete dete kod psihologa, ako vam se učini da ste sami nemoćni da se izborite sa ovim problemom.
Nemojte ignorisati detetove strahove i probleme. Time ih nećete rešiti. Samo ćete im dati prostor da rastu i prerastu u druge strahove. Deca ovaj strah mogu da prerastu uz pomoć roditelja koji je podrška. Ako strah traje dugo, ne bi bilo loše da porazgovarate sa stručnjakom.
Rođeni 5.jula pripadaju znaku Raka, ali se njihov karakter dodatno oblikuje pod uticajem broja 5, kojim vlada Merkur – planeta komunikacije, učenja i kretanja. Ova kombinacija čini ih mentalno radoznalim, emotivno inteligentnim i dinamičnim ličnostima. Za razliku od drugih Rakova, rođeni 5. jula deluju manje povučeno, otvoreniji su za komunikaciju i stalno traže nove uvide…
Udruženje „Donorstvo je herojstvo“ aktivno promoviše Nacionalni dan donora u Srbiji kao ključnu priliku da društvo osvesti važnost davanja organa. Podsećajući da na listama čekanja za transplantacije još uvek ima oko 1.800 ljudi, uključujući i decu, udruženje ističe koliko je vreme kritično, kao i to da je za mnoge najvažniji – a često i jedini…
Ako volite slatko, ali ne previše slatko. I još uvijeno u meko testo. Onda je pletenica sa čokoladom i šumskim voćem prava poslastica za vas. Obzirom na strukturu i ukus, može biti i laganiji doručak. Šta je potrebno da se napravi pletenica sa čokoladom i šumskim voćem? Kako se pravi pletenica sa čokoladom i šumskim…
Rođeni 5.jula pripadaju znaku Raka, ali se njihov karakter dodatno oblikuje pod uticajem broja 5, kojim vlada Merkur - planeta komunikacije, učenja i kretanja. Ova kombinacija čini ih mentalno radoznalim, emotivno inteligentnim i dinamičnim ličnostima.
Udruženje „Donorstvo je herojstvo“ aktivno promoviše Nacionalni dan donora u Srbiji kao ključnu priliku da društvo osvesti važnost davanja organa. Podsećajući da na listama čekanja za transplantacije još uvek ima oko 1.800 ljudi, uključujući i decu, udruženje ističe koliko je vreme kritično, kao i to da je za mnoge najvažniji – a često i jedini – poziv u životu.
Ako volite slatko, ali ne previše slatko. I još uvijeno u meko testo. Onda je pletenica sa čokoladom i šumskim voćem prava poslastica za vas. Obzirom na strukturu i ukus, može biti i laganiji doručak.
Mikrocistični jajnici su stanje koje se sve češće sreće kod žena različitih životnih dobi, a koje često izaziva zabrinutost zbog mogućih posledica po reproduktivno zdravlje. Iako termin "mikrocistični" može zvučati zastrašujuće, važno je razumeti šta on zapravo podrazumeva, koji su uzroci, simptomi i kako se ovo stanje može prepoznati i lečiti. U ovom tekstu, razmotrićemo sve što treba da znate o mikrocističnim jajnicima i kako da pristupite ovom problemu na najefikasniji način.
Možda vas izluđuje to što dete žvaće majicu, ali ako se prisetite faze kada je bilo beba i stavljalo u usta sve što uspe da dohvati, možda će vam stvari postati jasnije. Bebe to rade da bi naučile kako izgleda svet oko njih, kada ih muči izbijanje zubića, ali ako pričamo o godinama kasnije, zašto dete stavlja majicu u usta? Koji je razlog što deca to rade?
Razvoj samopouzdanja kod dece samohranih roditelja je kompleksan proces koji može biti pod uticajem različitih faktora. Ova tema postavlja zanimljiva pitanja o tome kako jednoroditeljska porodica utiče na formiranje samopouzdanja kod dece u poređenju sa decom koja žive sa oba roditelja.
Ako su vas ove poruke, praćene slatkim, bezazlenim vizualima, navele da zastanete i pomislite na nevinost detinjstva, a otišli ste korak dalje, sigurno ste naišli na otrežnjujuću poruku: "Poverenje nije za igranje".
Kada je u pitanju spavanje sa bebom u krevetu, tu postoje oprečna mišljenja. Na nekim mestima ćete čuti kako je to veoma opasno, te kako nije dobro ni u psihološkom smislu, dok će vam drugi davati savete da je baš zajedničko spavanje važno za pravilan psihički razvoj deteta. Pokušaćemo da vam predočimo sve prednosti i mane zajedničkog spavanja sa bebom u krevetu.
Ranije je bilo uobičajeno da dete dobije „po guzi“ kada doživi napad besa. Malo je reći koliko je ovo pogrešno. Tantrumi se dešavaju kada decu preplave osećanja. Dete je suviše malo za „velika osećanja“ sa kojima se suočava i nije naučeno kako da se nosi sa njima.