Koji su rani znaci raka?
Rani znaci raka su često nešto što se ne prepoznaje odmah i većina ljudi ne pokazuje neke očigled...
U ovom tekstu
Gošća portala Demetra ove nedelje je Katarina Gaj Isakov, profesor engleskog jezika i u slobodno vreme vodi blog sa kreativnim projektima. Katarina je mama dve devojčice. Ana ima četiri, a Mikaina jednu godinu. Ova mama je sama šila mnoge unikatne venčanice, a svakodnevno bezrezervno deli savete o šminkanju i nezi kože na društvenim mrežama.
Moj posao je dosta energičan i zahteva mnogo osmeha i fizičke spreme. Radim sa decom i tinejdžerima najviše. Predajem engleski jezik u porodičnoj školi stranih jezika „Happyland“ u Zemunu. Pre dece imala sam više energije i sna. To što sam često neispavana i prehlađena, uticalo je najviše na nivo energije na mojim časovima.
Pošto radim posle podne, jedan moj dan izgleda tako što odmaram pre podne ili obavljam neke standardne stvari po kući. Kako sada imam 2 ćerke, od kako ustanem ujutru do ponoći, imam utisak da ne stajem. Umesto odmaranja radim i jurim po kući i oko dece i onda se u 17h spakujem i nastavim da radim u školi.
U slobodno vreme pišem blog, šijem venčanice, crtam ilustracije i pokušavam da razvijem svoj Youtube kanal na kojem bih predstavljala zanimljive kreativne projekte. Moj primarni posao je ove godine malo podnošljiviji jer sam odbila časove starijih đaka, koji se održavaju do 10 uveče. Sa bebom koja ne spava tokom noći veoma mi je naporno izdržati od 7 ujutru do 10 uveče.
Nakon što mi se završilo porodiljsko odsustvo.
Starija ćerka je iznenada i neočekivano dobila mesto u državnom vrtiću i presrećna sam. Veoma je društvena i falilo joj je socijalizacije. Da, pomažu nam bake mnogo zaista, ne znam kako bismo preživeli sve bez njih. Uvek su tu da ih pričuvaju.
Imam planer u koji veče pre smišljam i upisujem sve obaveze. Kada ne ispunim neku, prenosim je na sledeći dan. Zbog nespavanja, glava mi ne radi i ako, na primer, ne napišem da treba meso da se odledi ili ručak da se stavi, ručka nema. Dakle, nema improvizacije, sve mora da se upiše. Spremam časove kod kuće dok uspavljujem bebu na leđima u nosiljci. Kada spremam pesmice, beba uživa i đuska. Kada starija ćerka nije u vrtiću, onda zajedno đuskaju uz pesmice.
Pa, stižem, ali nisam zadovoljna. Primećujem da kuća nije onako dubinski očišćena i trenutno sam u potrazi za nekim ko bi mi možda jednom u 3 meseca „oprao“ ceo stan. Dakle, tražim stručnu pomoć. Kućni poslovi me iscrpljuju I, moram priznati, često deprimiraju. Jer, kada se primiri sve, možda završim sve obaveze za posao i beba spava… Umesto da malo sednem, odmorim ili nacrtam nešto, ja moram recimo da perem sudove ili usisam.
Da, pravim sve obroke. Jedno vreme smo imali neku izuzetno povoljnu varijantu keteringa koja mi je mnogo značila, ali je moj muž promenio posao, tako da tu opciju sada nemamo. Pravimo spisak 3 jela u nedelju i kuvam svaki drugi dan neko jelo koje traje 2 dana, za bebu još uvek zasebno kuvam.
Čini mi se da obe opcije imaju mane i vrline. Meni lično odgovara da bude fiksno i da to bude onda neka tačka oko koje sve organizujem.
Oko 6 meseci rekla bih i sa jednom i drugom.
Kupite planer! Hahaha…
Tekst: Tamara Petković
Fotografije su privatno vlasništvo Katarine Gaj Isakov
Pročitajte šta o usklađivanju poslovnog i privatnog kažu druge mame – KLIK