Dete spava otvorenih očiju: Spavanje otvorenih očiju kod dece
Kada dete spava otvorenih očiju to može biti zbunjujuće i zabrinjavajuće za roditelje. Spavanje otvorenih očiju kod dece, poznato je i kao “noćno lagophtalmus”. Zašto se ono javlja? Kada se i da li treba javiti lekaru?
Spavanje sa poluotovrenim očima je uobičajena briga roditelja i još jedan u nizu normalnih pojava u ranom uzrastu oko koje zapravo ne treba brinuti. Možda vam izgleda alarmantno, neprijatno i zbunjujuće, ali ova pojava je normalna za bebu.
Šta je noćno lagophtalmus?
Noćno lagophtalmus je stanje u kojem osoba (u ovom slučaju dete) spava sa delimično ili potpuno otvorenim očima. Ovo može izgledati neobično, ali je relativno često kod male dece.
Uzroci noćnog lagophtalmusa
Nedovoljno razvijeni mišići kapaka – Kod male dece, mišići koji kontrolišu zatvaranje kapaka još uvek se razvijaju, što može dovesti do toga da kapci ostanu delimično otvoreni tokom spavanja.
Genetika – Neki ljudi imaju genetsku predispoziciju za spavanje otvorenih očiju.
Medicinski uzroci – U retkim slučajevima, noćno lagophtalmus može biti povezano sa neurološkim ili oftalmološkim problemima.
U većini slučajeva, spavanje otvorenih očiju kod dece nije opasno i ne izaziva dugoročne probleme. Međutim, može izazvati suvoću očiju ili iritaciju. Ako primetite crvenilo, suvoću ili iritaciju očiju kod vašeg deteta, možda će biti potrebno konsultovati se sa lekarom.
Šta možete učiniti?
Koristite ovlaživače za oči – Upotreba veštačkih suza ili ovlaživača za oči može pomoći u održavanju vlažnosti očiju.
Ponekad blaga masaža kapaka može pomoći da se kapci potpuno zatvore tokom spavanja.
Ako ste zabrinuti, uvek je najbolje konsultovati se sa stručnjakom – pedijatrom ili oftamologom.
U većini slučajeva, dete će prerasti ovu fazu kako se mišići kapaka razvijaju i jačaju. Međutim, ako imate bilo kakve nedoumice, nemojte oklevati da potražite stručni savet.
Kada deca prestaju da spavaju otvorenih očiju?
Spavanje otvorenih očiju kod dece obično prestaje kako dete raste i kako se mišići kapaka i živčani sistem dodatno razvijaju i sazrevaju. Uzrast u kojem prestaje noćno lagophtalmus okvirno ovakav, ali imajte na umu da su to samo smernice:
Bebe i mala deca – Kod beba i male dece, spavanje otvorenih očiju je relativno uobičajeno i obično nije razlog za zabrinutost. Većina dece preraste ovo stanje do uzrasta od 12 do 18 meseci.
Starija deca – Ako se noćno lagophtalmus javlja kod starije dece, obično nestaje do treće ili četvrte godine života kako se kapci i mišići oko očiju razvijaju i postaju jači.
Izuzeci – U retkim slučajevima, noćno lagophtalmus može trajati duže. Ako dete nastavi da spava otvorenih očiju i nakon četvrte godine, preporučljivo je potražiti savet lekara da se isključe eventualni medicinski uzroci.
Da li postoje slučajevi kada deca sa 7 godina još uvek spavaju poluotvorenih očiju?
Da, postoje slučajevi kada deca sa 7 godina i dalje spavaju sa blago otvorenim očima. Iako je ovo manje uobičajeno, nije nužno razlog za zabrinutost. Međutim, ako se dete i dalje suočava sa ovim problemom u uzrastu od 7 godina, korisno je razumeti moguće uzroke i razmotriti konsultaciju sa lekarom.
Stručnjak može proceniti stanje deteta, obaviti potrebne preglede i pružiti savete ili terapiju ako je potrebno. U većini slučajeva, spavanje sa otvorenim očima nije ozbiljan problem, ali je uvek korisno dobiti stručno mišljenje kako biste bili sigurni da je sve u redu.
Jedan stariji članak pokazuje da čak 1.4% populacije spava otvorenih očiju, od čega 13% ima porodičnu istoriju ovog stanja.
Rak debelog creva u početku često ne daje jasne simptome. Rani simptomi raka debelog creva su nešto što ne bi trebalo zanemariti jer je pravovremeno reagovanje ključno za lečenje i oporavak. U ovom tekstu 1 Da li rak debelog creva uvek daje simptome?1.1 Šta je rak debelog creva?2 Rani simptomi raka debelog creva2.1 Promene u…
Često se roditelji, posebno žene, sa decom smatraju manje poželjnim zaposlenima. Međutim, novo istraživanje pokazuje da roditeljstvo povećava produktivnost na poslu. U ovom tekstu 1 Roditeljstvo povećava produktivnost na poslu1.1 Roditelji bolje upravljaju vremenom1.2 Deca postaju dodatna motivacija1.2.1 Podrška poslodavca donosi bolje rezultate1.2.1.1 Zašto roditelji često kriju svoje potrebe1.2.1.2 Roditeljstvo razvija veštine koje poslodavci cene1.2.2…
Šta kada dete laže da se uklapa u vrtiću? Jedna naša čitateljka obratila se psihoterapeutu da utvrdi kako bi mogla da reši ovaj problem. Pitanje: Dete priča da se lepo provodi u vrtiću i da se igra sa drugarima Poštovani, Da li biste mogli da mi pomognete. Naime, imam ćerku koja pokušava da se uklopi…
Tamara Petković je osnivačica i glavna urednica portala Demetra, preduzetnica i mama troje dece sa previše interesovanja i premalo vremena za sve što želi.
Najveći problem je to što u ranoj fazi bolest često ne izaziva nikakve tegobe. Kada se simptomi pojave, oni mogu biti blagi i lako se pomešati sa hemoroidima, sindromom iritabilnog creva, stresom ili promenama u ishrani.
Istraživanje koje su sproveli The Fifth Trimester i Vivvi, organizacije koje se bave podrškom zaposlenim roditeljima, pokazalo je da odgovarajuća podrška porodicama ne koristi samo zaposlenima već i poslodavcima. Kada roditelji imaju pristup fleksibilnim radnim aranžmanima, podršci za brigu o deci i razumevanje nadređenih, njihova produktivnost i lojalnost kompaniji značajno rastu.
Mislite da biste prepoznali anksioznost kada biste je imali? Verovatno zamišljate napade panike, ubrzan rad srca ili osećaj gušenja. Međutim, anksioznost često izgleda mnogo drugačije. Može se skrivati iza perfekcionizma, potrebe da sve držite pod kontrolom, stalnog planiranja ili nemogućnosti da se zaista opustite čak i kada za to imate vremena. Mnogi ljudi godinama funkcionišu sa povišenom anksioznošću, a da je nikada ne prepoznaju kao uzrok svojih svakodnevnih problema.
U ovom uzrastu cilj roditelja nije potpuna kontrola, već stvaranje odnosa u kome dete zna da može da vam se obrati kada se suoči sa problemom ili dilemom.
Iako se neka od ovih iskustava mogu činiti sasvim uobičajenim, ona imaju veliki razvojni značaj. Kroz njih mladi uče kako da procenjuju rizike, snose posledice svojih izbora i grade samopouzdanje.
Sedamnaestogodišnjaci više nisu deca, ali se još uvek ne osećaju potpuno spremno za odrasli život. Upravo ta „među-faza“ može biti emocionalno zahtevna, ali je i važan deo sazrevanja.
Iako promene više nisu tako nagle kao u ranijim tinejdžerskim godinama, telo i dalje sazreva. Istovremeno, način na koji tinejdžer doživljava sopstveni izgled može imati veliki uticaj na samopouzdanje.