Koliko nemlečnih obroka treba bebi u šestom mesecu?
Čitateljka se obratila savetnici za dojenje sa pitanjem koliko nemlečnih obroka treba bebi koja ima 6 meseci.
Pitanje:
Poštovanje,
Imam bebicu od 5 meseci i dve nedelje. Čim smo ušli u šesti, počeli smo sa kašicama, prvo jednom dnevno sada već dva puta. Stoga bebac manje sisa i to mi teško pada. Pitanje je sledeće: koliko nemlečnih obroka je potrebno za njegov uzrast? Da li da mu dajem kašicu jednom dnevno, a više da sisa? Inače dobro napreduje.
Hvala i veliki pozdrav!
Odgovor savetnice za dojenje: Koliko nemlečnih obroka treba bebi
Poštovana,
Opšti savet je da se novi obrok čvrste hrane uvodi na mesec dana. Što bi za vas značilo da drugi obrok uvodite po ulasku u sedmi mesec.
Dojenje se nastavlja na zahtev, kad god beba želi.
Nemojte da vas brine promena ritma podoja, sve je to uobičajeno. Često bebe noću počnu češće da traže, kao reakciju da nadoknade broj dnevnih podoja. Sve je to uobičajeno.
Pokušajte da nađete još nešto vaše, možda nošenje u nekoj marami ili nosiljci, nešto što bi Vam možda malo ublažilo taj osećaj tuge što beba ređe sisa. Kako beba bude rasla, ići će to prilagođavanje prirodno, videćete. Naići će novi načini povezivanja i ispoljavanja naklonosti.
O uvođenju čvrste hrane možete pogledati i moj video:
Milena Kostić iliti na internet nebu znana kao Mama iz magareće klupe je kourednica portala Demetra, preduzetnica, mama petoro dece. Veruje da ako dopremo do jednog pojedinca, možemo da menjamo sve(t).
Uvek treba imati u vidu da ih pubertet čini opreznijim, više se plaše neuspeha. Nisu više samouvereni kao što su bili par godina ranije. Ovo je veoma osetljiv period, a često ni sami nisu sigurni šta je to što oni žele.
U sezoni virusa, najbolje bi bilo da se što više hranite kod kuće i izbegavate mesta gde osobe koje donose ili pakuju hranu dodiruju i novac. Neke osnovne stvari uvek možete da spremite kod kuće.
Bikovi koji su godinama gradili nešto "ispod radara" mogu konačno videti rezultate. Finansijska sigurnost dolazi kroz pametno planiranje, dugoročne projekte i realna očekivanja.
Oni su često filozofi u duši, ali sa praktičnim pristupom stvarnosti. Njihov put je da uče druge kroz iskustvo, da putuju, istražuju i proširuju granice kako sopstvene tako i tuđe.