Klinika Newlife IVF Greece na Festivalu potpomognute oplodnje
U nedelju, 25. septembra 2022. godine, održan je Četvrti međunarodni festival potpomognute oplodnje u beogradskom hotelu „Holidej In“ u organizaciji Udruženja „Šansa za roditeljstvo“. Na Festivalu su bile prisutne klinike za vantelesnu oplodnju iz Srbije, Grčke, Češke i Turske, Severne Makedonije, a među njima i klinika Newlife IVF Greece iz Soluna.
Predstavnici klinike Newlife IVF Greece na ovogodišnjem festivalu bili su: Dr Athanasios Pantelis, ginekolog akušer i specijalista reproduktivne medicine i gospođa Jelica Bukvić, koordinator za internacionalne pacijente. Tokom festivala su održane besplatne konsultacije sa pacijentima kao i panel diskusije.
Klinika Newlife IVF Greece na panelu
Tokom dana je održano 6 panela u kojima su učestvovali stručnjaci iz različitih klinika i zemalja. Na petom po redu, panelu pod nazivom: PUT DO BEBE JE PREPUN NEDOUMICA. ŠTA DA URADIM, A DA NE POGREŠIM? predavači su bili: dr Tatjana Dosev, ginekolog – Univerzitetski klinički centar Srbije, dr Natalia Saveleva, ginekolog – Klinika Europe IVF, Prag, Češka i DrAthanasios Pantelis, ginekolog – Klinika Newlife IVF Greece, Solun, Grčka.
Lekari su razgovali sa učesnicima o tome da li je inseminacija nužan korak pre procesa vantelesne oplodnje, koliko endometrioza, štitna žlezda i metabolički problemi utiču na sterilitet. Zatim o važnosti vitamina D tokom procesa vantelesne oplodnje, kao i potrebi da se održi zdrava telesna težina. Dali su odgovor i na pitanje da li je vantelesna oplodnja indikacija za carski rez, kao i šta je rešenje kada je nizak AMH hormon, od čega zavisi uspešnost postupka VTO kao i šta su indikacije za donaciju jajnih ćelija ili spermatozoida.
dr Natalia Saveleva, dr Tatjana Dosev, Dr Athanasios Pantelis i Jelica Bukvić
Pitanja za dr Pantelisa tokom panela
Dr Athanasios Pantelis je upitan da da mišljenje o tome šta je ženama ili parovima potrebno da pripreme kada dolaze u kliniku Newlife IVF Greece.
„Ono što je karakteristično za pacijente koji dolaze kod nas jeste da su već uradili veliki deo analiza. Mi tražimo da postoji osnovna kontrola i analize kod žene, poželjno da postoji 3D ultrazvučni pregled materice, kao i spermogram da vidimo da li je tu sve u redu. Trudimo se da sagledamo sveobuhvatnu sliku, jer u jednom slučaju neka analiza ima dijagnostički značaj, a kod drugog para nema toliki dijagnostički značaj.
Naravno da postoji određen spisak analiza koje treba da se urade za osnovnu procenu, ali u zavisnosti od problema, individualno se pristupa svakom pacijentu i tada se utvrđuje šta još eventualno treba uraditi.“
Mnogi u Solun dolaze upravo zbog donacije jajne ćelije. Koji su to parametri na osnovu kojih se odlučuje da li par ili žena treba da prihvati donaciju jajne ćelije i na osnovu kojih parametara se ona savetuje da to uradi?
„Pre svega, za pacijente je bitno da znaju od čega zavisi uspešnost vantelesne oplodnje. Šta je to što doprinosi uspešnosti jednog postupka? Dakle, 80% je udeo embriona odnosno njegov DNK, a 20% je sredina u kojoj se nađe embrion, odnosno endometrijum, materica. Drugačije se gleda na par i pojedince do 30 godina starosti, drugačije u 35 godina, drugačije nakon 40 ili 45 godina starosti. Ne možemo sve da stavimo u jedan koš“, rekao je dr Pantelis.
Još jedno pitanje koje je često dilema pacijenata odnosi se na to kada je vreme za donaciju.
„Kada treba doći na donaciju, bez obzira da li je reč o donaciji spermatozoida ili jajnih ćelija? Najčešći razlog za donaciju sperme kod muškarca je kada imamo dijagnozu neopstruktivne azoospermije. Kada je jajčana rezerva kod žene izuzetno niska i ni uz pomoć stimulacije ne možemo da dođemo do zdravih jajnih ćelija, rešenje je donacija jajnih ćelija. Donacija jajnih ćelija je rešenje i u slučaju kada se kroz brojne postupke VTO i embriotransfere ne postigne trudnoća i parovi se odluče da pristupe donaciji jajnih ćelija, kako bi imali što veće šanse za pozitivan ishod. Dakle, godine nisu presudan faktor ali jesu jako bitne.“
Koje analize je potrebno uraditi u Solunu, kada par dođe u kliniku? Koliko puta je potrebno da dođu i koliko dana da ostanu?
„Kada parovi koji su se odlučili za donaciju jajnih ćelija dođu kod nas, potrebno je najpre da dođu u preliminarnu posetu, da muškarac da uzorak sperme, da se uradi spermogram i provere parametri. Taj uzorak se zamrzava ukoliko je zadovoljavajući i koristi za oplodnju svežih jajnih ćelija donorke. Žena treba da uradi 3D transvaginalni ultrazvučni pregled na sredini ciklusa, kako bismo bili sigurni da je materica pogodna da iznese trudnoću, odnosno nemamo eventualno nešto što može ometati implantaciju embriona.
Nakon toga kreće selekcija donorke , odnosno traženja donorke i kada se pronađe adekvatna donorka, par kreće sa pripremom za embriotransfer. Žena dobije uputstva za terapiju koju će uzimati, estrogensku suplementaciju za pripremu endometrijuma i kada je endometrijum spreman, zadovoljava određene kriterijume, dolazi u Grčku na par dana na embriotransfer. Dakle, potrebne su dve posete Solunu od po nekoliko dana.
Šta se dešava kada endometrijum nema dovoljnu debljinu?
Žena neće putovati na embriotransfer ukoliko endometrijum nije adekvatne građe i debljine. Tokom pripreme koja počinje u Srbiji, žena radi ultrazvučne preglede kojima se prati endometrijum. Ukoliko nije zadovoljavajući, neće doći na embriotransfer.
Ukoliko je endometrijum tanak, pojačava se terapija, a ukoliko ni tada nemamo, probaćemo u novom ciklusu da dobijemo adekvatnu građu i debljinu endometrijuma. Ako se desi da i u narednom ciklusu endometrijum ne dostiže adekvatnu debljinu i građu, može se raditi dijagnostička histeroskopija da vidimo šta može da bude uzrok.
U slučaju da se ne otkrije uzrok, može se probati dodatni vid estrogenske suplementacije kroz kožu (estrogenski flasteri), ili probati u prirodnom ciklusu jer nekada žena u prirodnom ciklusu može „da izgradi „ bolji endometrijum. Ako se utvrdi da žena ima Ašermanov sindrom i da ništa ne pomaže, onda se pristupa invanzivnijoj metodi, a to je PRP endometrijuma.“
Može li se uticati suplementima na kvalitet jajne ćelije?
„Na kvalitet jajne ćelije nažalost možemo veoma malo da utičemo. Ne postoji nešto što možemo dati kao terapiju da se poboljša i ako postoji to je u veoma malom procentu. Između ostalog, zbog toga i postoji hormonska stimulacija koja se daje ženama da bismo povećali šanse da dođemo do zdrave jajne ćelije.“
DrAthanasios Pantelis
Bilo je reči i o Anti-Milerovom hormonu (AMH) i Dr Pantelis je pojasnio njegovu ulogu:
„Ne može niko da kaže da žena sa veoma niskim AMH hormonom neće ostati u drugom stanju sa svojim jajnim ćelijama. AMH hormon ima samo indikativan značaj, daje nam predstavu o tome kakva je rezerva jajnih ćelija, ali nije jedini parametar u proceni plodnosti.
Žene se rađaju sa već određenim brojem jajnih ćelija i tokom menstrualnih ciklusa svakako se na početku pripremaju folikuli. Da li ćete vi raditi stimulaciju ili ne, to i nije toliko bitno za „trošenje“ jajnih ćelija jer će određeni broj folikula svakako da propadne, a izdvojiće se jedan, eventualno dva. U ciklusu stimulacije vi, kao što smo malopre rekli, aritmetički imate prednost. Podstičete sve folikule na razvoj i dobijate veći broj zrelih folikula koji potencijalno mogu sadržati jajne ćelije u sebi, i na taj način iskoristite potencijal jajnika koji postoji u datom menstrualnom ciklusu.“
Dr Pantelis je na kraju izlaganja izdvojio da svaki par koji se bori sa neplodnošću zaslužuje idividulani pristup u lečenju i individulani tretman. Nekome nije dovoljno samo reći da ne bude pod stresom i da se opusti jer „neki nisu pod stresom, ali bebe nema“, zaključio je dr Pantelis. Poruka koju je želeo da uputi prisutnima ali i svim parovima i pojedincima koji se bore sa neplodnošću je da budu optimistični, jer nam današnja medicina i razvoj tehonologije pružaju mogućnost da se na jedan ili drugi način ostvarimo kao roditelji.
Ukoliko želite da zakažete besplatne konsultacije sa stručnim timom klinike Newlife IVF Greece, možete to učiniti putem linka KONSULTACIJE.
Jedno od najčešćih pitanje koje postavljaju novopečene mame je kako znati da li beba dovoljno sisa. Da li beba dobija dovoljno mleka. Jer, slobodno možemo reći da nam je u genetskom kodu potreba da znamo da nam je mladunče nahranjeno, sito, podmireno. Ali kako to odrediti kad mlekone vidimo dok iz dojke prelazi u bebina usta?
Dvopek je hrskava, dvostruko pečena vrsta hleba koja se često preporučuje u ishrani osoba koje imaju problema sa varenjem ili se oporavljaju od stomačnih tegoba. Međutim, da li je zdravo jesti dvopek? Da li je dvopek zaista zdrav izbor u svakodnevnoj ishrani? Evo šta kažu stručnjaci i istraživanja.
Neretko ljudi imaju neprijatno iskustvo putovanja kada ga prati mučnina tokom vožnje. Ona se nekada javlja i na veoma kratkim relacijama i nezavisno od prevoznog sredstva koje koristite. Naziva se i bolest kretanja, a simptomi koji je prate su vrtoglavica, mučnina i glavobolja.
Činjenica je da je pažnja tinejdžera izuzetno kratka i to nije samo posledica korišćenja savremenih tehnologija. I prethodne generacije dece su se susretale sa dosadom u ovom životnoj fazi.
Rođeni 30.juna poseduju izuzetno izraženu harizmu, toplinu i pronicljivost, ali i neobičnu mešavinu snage i ranjivosti. Njihova ličnost je često oslonjena na unutrašnju mudrost, snažnu intuiciju i duboku emotivnu inteligenciju. Ove osobe su prirodni diplomate - vešto balansiraju emocije i razum, čak i kada drugi oko njih to ne uspevaju.
Ponekad se tokom ginekološkog pregleda utvrdi da postoje urođene anomalije materice, odstupanja od građe i oblika materice koja mogu uzrok poremećaja menstrualnog ciklusa, ponovljenih pobačaja i steriliteta.
Anti-Müllerov hormon (AMH) predstavlja ključan indikator ženske plodnosti, jer pruža uvid u rezervu jajnih ćelija u jajnicima. Neki nutricionisti i stručnjaci iz oblasti alternativne medicine tvrde da je moguće povećanje AMH ishranom i suplementacijom.
Brojna istraživanja potvrđuju da hronični stres može narušiti reproduktivne funkcije i kod žena i kod muškaraca, smanjujući šanse za začeće. Međutim, stres ne može biti direktan uzrok spontanog pobačaja.
Hormoni su hemikalije koje koordiniraju različite funkcije u telu prenoseći poruke kroz krv do organa, kože, mišića i tkiva. Neke žlezde, organi i tkiva prave i oslobađaju hormone, a neki od njih čine endokrini sistem. Do sada je identifikovano preko 50 hormona u ljudskom telu.
Procene Svetske zdravstvene organizacije (SZO) pokazuju da se sa sterilitetom suočava oko 15% parova u reproduktivnom dobu. Važno je razumeti da uzroci steriliteta mogu biti prisutni i kod žena i kod muškaraca, a u velikom broju slučajeva – kod oba partnera istovremeno.
Prema podacima iz domaćih medija, između 100.000 i 150.000 parova u Srbiji imaju problem sa sterilitetom – u proseku svaki šesti par. Statistika kaže da su u jednakom broju slučajeva „krivi“ muškarac i žena, a vrlo često se desi da je problem kombinovan, tj. da ga imaju oba partnera. U ovom slučaju što naveli šta su najčešći uzroci neplodnosti žene.