Veoma je važno da postoji saradnja nastavnika sa lekarom ukoliko se javi potreba za trenutnim ili kontinuiranim lečenjem deteta. Pored roditelja ili staratelja deteta koje pohađa školu, nastavnik i lekar imaju zajedničku dužnost da pomognu učeniku da odraste u kompletnu, zdravu ličnost, sposobnu za samostalan život i rad.
Neophodno je da nastavnik (učitelj ili profesor) imaju kontakt sa lekarom. Oni moraju sarađivati i zajedno brinuti o zdravlju učenika. Unapređenje razvoja, rast, fizičko, psihičko i socijalno oblikovanje i sazrevanje čine celinu kada je staranje o deci u pitanju.
Brinući o detetu, ne sme se posmatrati samo onaj simptom koji je najuočljiviji, već kao stručnjaci, i nastavnici moraju dete posmatrati sveobuhvatno. Nastavnik bi nekad, čak pre neko lekar ili školski psiholog, morao poštovati psihičke probleme učenika i voditi računa o socio-ekonomskom položaju pojedinih učenika i njihovih roditelja.
U adolescenskom periodu, deca mnogo teže podnose duševni bol od fizičkog.
Za zdravlje je često nepovoljno da dete u osetljivom adolescenskom periodu doživi životni neuspeh ili neprihvaćenost okoline i društva. Neki, za njega, nerešivi problemi, školski neuspesi, svađe u porodici i zlostavljanje roditelja dovode dete do trajnih i ozbiljnih problema.
Događa se da je nastavnik upravo taj koji prvi primeti probleme u ponašanju učenika.
Onog trenutka kada primeti da učenik ima problem, ili neki simptom obolevanja, mora pozvati roditelje i uputiti ih da dete odvedu lekaru. Takođe, trebalo bi uključiti i školskog psihologa. Ukoliko, iz bilo kog razloga, roditelji u dužem vremenskom periodu nisu raspoloženi za saradnju ili negiraju problem, nastavnik je dužan da o problemu obavesti i nadležnu socijalnu ustanovu.
Ukoliko je reč o povredi ili nekom drugom hitnom slučaju, nakon ukazane prve pomoći, nastavnik će dete odvesti u najbliži dispanzer radi pružanja detetu potrebne medicinske pomoći.
Da li u Srbiji postoji saradnja lekara i nastavnika kod nekih stanja?
U Srbiji postoji saradnja lekara i nastavnika u slučajevima kada dete ima određena zdravstvena stanja koja mogu uticati na njegovo obrazovanje i svakodnevno funkcionisanje u školi. Ova saradnja se ostvaruje na različite načine u teoriji. Međutim, u praksi saradnja lekara i nastavnika samo delimično funkcioniše. Neki od predviđenih načina saradnje su:
Medicinska dokumentacija – Roditelji često dostavljaju školi medicinsku dokumentaciju koja sadrži informacije o zdravstvenom stanju deteta. Na osnovu ovih informacija, školski kadar može planirati adekvatne mere podrške.
Individualni obrazovni planovi (IOP) – Za decu sa posebnim obrazovnim potrebama, škole često u saradnji sa lekarima i specijalistima izrade IOP koji sadrži prilagođene metode učenja i podrške.
Školski lekari – U osnovnim i srednjim školama postoje školski lekari koji redovno prate zdravstveno stanje učenika, pružaju osnovne medicinske usluge i sarađuju sa nastavnicima i roditeljima.
Saveti za roditelje – Nastavnici i školski psiholozi mogu organizovati sastanke sa roditeljima i lekarima kako bi diskutovali o potrebama deteta i izradili zajednički plan podrške.
Saradnja sa specijalistima – U specijalizovanim školama i vrtićima za decu sa posebnim potrebama, postoji intenzivna saradnja sa pedijatrima, psiholozima, logopedima i drugim stručnjacima kako bi se obezbedila celovita podrška deci.
Obrazovni centri i institucije – Institucije kao što su Institut za mentalno zdravlje, Zavod za zaštitu zdravlja studenata i slične ustanove pružaju podršku i savetovanje školama u vezi sa decom koja imaju specifične zdravstvene ili psihološke potrebe.
Ova saradnja je ključna za obezbeđivanje adekvatne podrške deci i njihovo uspešno uključivanje u obrazovni sistem. U praksi, stepen i kvalitet ove saradnje mogu varirati zavisno od škole, resursa i specifičnih potreba deteta.
Kada se javlja nizak testosteron? Koji su simptomi pada? Da li on dolazi zajedno sa andropauzom ili nezavisno od nje? Šta ukazuje na pad testosterona? Kako se leči? U ovom tekstu 1 Nizak testosteron1.1 Simptomi niskog testosterona1.1.1 Hroničan umor i nedostatak energije1.1.2 Nizak testosteron, pad libida i promene u seksualnom životu1.1.2.1 Gubitak mišićne mase i…
Kolač sa makom i čokoladom je ukusan i jedan od onih koje deca obožavaju. Ako više volite čia seme, onda ga potopite na sat-dva u mleku po izboru i dobićete cia puding koji možete zasladiti i obogatiti kakaom i voćem po želji. A ako ste više tradicionalni tip, evo jednog od onih „smuti pa prospi“…
Savremena istraživanja sve jasnije ukazuju na stvari koje se dešavaju telu od prerađene hrane, ukoliko je dugotrajno konzumirate. Moguće je da ćete vremenom imati određene posledice, a u nastavku teksta pročitajte o čemu se radi. U ovom tekstu 1 Kako „džank fud“ utiče na telo?1.1 Šta je zapravo ultrapreradjena hrana?2 6 stvari koje se dešavaju…
Tamara Petković je osnivačica i glavna urednica portala Demetra, preduzetnica i mama troje dece sa previše interesovanja i premalo vremena za sve što želi.
Pad testosterona može početi već posle 30. godine, a kod nekih muškaraca simptomi postaju izraženiji posle 40. ili 50. godine. Problem je u tome što se promene često pripisuju stresu, umoru ili „normalnom starenju“, pa se ne prepoznaje da u pozadini može biti hormonski disbalans.
Pod naletom mode da se u poslednje vreme forsira čia seme, mak je nekako pao u drugi plan. Inače, ove dve vrste su veoma slične, obe prebogate omega 3 i omega 6 masnim kiselinama i odličan izvor proteina i vlakana.
Savremena istraživanja sve jasnije pokazuju da dugotrajna konzumacija ultrapreradjene hrane može imati ozbiljne posledice po zdravlje, naročito ako postane osnova ishrane.
U ljubavi su strastveni, uzbudljivi i nepredvidivi. Privlače ih osobe koje su jednako zanimljive i energične, jer im je potrebno stalno uzbuđenje u vezi.
U ljubavi su intenzivni, strastveni i veoma posvećeni kada pronađu osobu koja im odgovara. Ne vole površne odnose i traže partnera koji je jednako snažan i samostalan.
Razvoj samopouzdanja kod dece samohranih roditelja je kompleksan proces koji može biti pod uticajem različitih faktora. Ova tema postavlja zanimljiva pitanja o tome kako jednoroditeljska porodica utiče na formiranje samopouzdanja kod dece u poređenju sa decom koja žive sa oba roditelja.
Da li postoji dokaz ili studija koji pokazuju da su vakcinacija i autizam na neki način povezani ili da vakcine uzrokuju autizam? Ne, ne postoji veza između vakcina i autizma!
Sasvim je normalno da dete ne želi da deli igračke, posebno mlađa deca. Oni koncept deljenja počinju da razumeju tek oko trećeg rođendana, ali će još neke vreme proći dok dete ne počne voljno da deli igračke.