Zatrudnjivanje tokom oralnog seksa?
Da li je uopšte moguće zatrudnjivanje tokom oralnog seksa? Koliko je ova tvrdnja tačna ili, pak, nije?
Muški infertilitet i spermogram kao osnovna analiza plodnosti muškarca. Koje su moguće dijagnoze? Koji su uzroci za muški infertilitet? O svemu ovome piše Tamara Živić, klinički embriolog.
U ovom tekstu
Duži period zemlje u okruženju, prati dogma, ako neki par ne može da ima decu, uzrok je ženski faktor. Svakodnevnim otkrićem novih naučnih podataka, i uzroka infertiliteta postajemo svesni da obe strane mogu biti uzrok neplodnosti. Ranije je ženski faktor bio dominantan, postepeno dolazi do izjednjačavanja a čak i prevage u procentima usled muškog faktora. Takođe sve češći problem infertiliteta je idiopatski, iako svi parametri pokazuju da je sve u redu, trudnoća ipak izostaje. Prvu temu posvećujem muškom infertilitetu i dijagnostičkoj metodi spermogramu.
Uzroci muškog infertiliteta mogu biti : testikularni, pretestikularni, imunološki…
Pored hormonskih analiza, osnova za procenu plodnosti partnera predstavlja nalaz spermograma.
To nije isključivo neophodno u slučaju vantelesne oplodnje, već i kao provera reproduktivnog stanja. Ako ima neki problem, ranije će se krenuti sa odgovarajućem terapijom i rešiti problem.
Jedna britanska studija je skoro pokazala da u velikoj meri na uspešnost vantelesne oplodnje, pored starosti partnerke, jako je bitna i starost njenog partnera. Pogotovo kod starijih partnerki, uspešnost vto, zavisi u velikoj meri od godina njenog partnera. (Izvor: Guardian)
Analiza spermograma obuhvata: makroskopsku i mikroskopsku analizu.
Moramo imati u vidu da je spermogram promenljiva kategorija, danas i za tri dana ne znači da će biti isti.
Uglavnom se menja pokretljivost i brojnost, dok na morfologiju ne može da utiče u značajnoj meri. Usled određenih virusnih ili bakterijskih infekcija, takođe dovode do toga da je lošiji nalaz, gde je neophodno par meseci da se stanje vrati u pređašnje stanje.
Izgled ejakulata – normalan uzorak je uglavnom homogen, bele do sivkasto bele boje. Ako je proziran i dosta tečan, to je usled male koncentracije spermatozoida. Ako je različite boje od dozvoljenih, može biti usled prisustva određenih ćelija u uzorku ili usled određene terapije.
Viskozitet – predstavlja parametar koji pokazuje praćenje dužine traga koju semena tečnost ostavlja u pipeti, nakon što se pipeta okrene tako da uzorak curi niz nju, ili urananjem staklenog štapića u uzorak i posmatranjem dužine niti koja se formira pri njegovom izvlačenju. U oba slučaja ne bi trebalo da prevazilazi više od 2 cm. Hiperviskoznost i velika gustina smanjuju pokretljivost spermatozoida.
Mikroskopska analiza obuhvata : analizu pokretljivosti, aglutinacije, agregacije, vijabilnost i morfologiju.
Pokretljivost delimo u 4 kategorije:
Progresivno pokretni – aktivno se kreću, linearno ili praveći velike kružne putanje. Brzina veća od 25 um/s na 37 stepeni označava progresivno pokretne, a ako je manja onda je to spora progresija.
Spora progresija – ne kreću se aktivno, polako prelaze iz polja u polje. Brzina je manja od 25um/s na 37 stepeni.
Neprogresivno pokretni spermatozoidi – predstavljaju kao kretanje repa ili glave, bez promene položaja.
Nepokretni – ne uočavamo kretanje spermatozoida.
Na osnovu analize pokretljivosti određuje se ukupna koncentracija spermatozoida, i ukupan broj po zapremini ejakulata.
Vijabilnost – provera da li je određeni spermatozoid samo nepokretan ili je i mrtav. Na dva načina vršimo ovu analizu: tako što indentifikujemo ćelije sa intaktnom membranom (žive ćelije) primenom selektivnog bojenja ili primenom hipotoničnog rastvora. Selektivno bojenje omogućava da one membrane ćelija koje nisu žive, propustiće boju i biće obojene, gde je suprotno za žive jer su nepropusne za ovu boju.
Metoda hipoosmotskog bubrenja – zasniva se na činjenici da samo žive celije sa intaktnim mebranama bubre u hipotoničnom rastvoru.
Parametri koji se takodje posmatraju su agregacija i aglutinacija. Aglutinaciija predstavlja kada uočavamo aglutinate (skupine pokretnih spermatozoida koji su slepljeni) , a agregacija predstavlja kada uočavamo agregate (skupine nepokretnih spermatozoida koji su slepljeni). Sve ovo utiče na pokretljivost i otežava prolazak ostalih spermatozoida.
Morfologija spermatozoida je u velikoj meri bitan parametar za moguć muški infertilitet, jer odstupanja od normalne morfologije može biti usled povećane DNK fragmentacije, povećane učestalosti hromozomskih aberacija, aneuplodija… Sve to uzrokuje smanjeni fertilizacioni potencijal. Normalan spermatozoid se karakteriše onaj koji ima glavu, vrat, središnji deo i rep, kakvi su definisani prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji. Defekti morfologije se grupišu u: defekte glave, vrata i središnjeg dela, glavni deo repa i višak rezidualne citoplazme.
Pročitajte: Azoospermija: Šta kada nema spermatozoida u ejakulatu
Autor: Tamara Živić, avgust 2022. godine