Godine 1980. autizam je bilo daleko ređi nego danas. U proseku se javljalo oko 4 slučaja u 10.000 dece. Najnovija istraživanja pokazuju da danas jedno od 50 dece ima autizam. Mnogi se pitaju zašto je autizam čest danas? Iako je teško dobiti tačnu procenu, potpuno je jasno da se stopa autizma drastično povećala u poslednjih nekoliko decenija, zapravo najviše u poslednjih deset godina. Dakle, što se promenilo?
Postoji niz činilaca koji su doprineli povećanju broja slučajeva autizma.
Zašto je autizam čest?
To uključuje:
– Bolju svest o oboljenju
Godine 1980. autizam je prvi put uveden kao posebna dijagnostička kategorija. Do tog vremena, lekari ga podvode pod druge poremećaje, kao što je na primer shizofrenija detinjstva.
Od 1980. godine, a posebno u poslednjih desetak godina, među zdravstvenim radnicima i roditeljima znatno raste svest o ovom poremećaju. Pedijatri sada vrše skrinig na rane znakove upozorenja, a i roditelji su više informisani o toj tematici. Starija deca koja su imala znakove autizma ali nisu prepoznata kao autistična, sada su dobila ispravnu dijagnozu.
– Proširenje spektra simptoma
Usporedo sa naporima da se poveća svest, došlo je do promene dijagnostičkih kriterijuma koje sada priznaju autizam kao spektar. Sada se to naziva Autistički spektar poremećaja (Autism Spectrum Disorder (ASD)) – što je pomoglo da se obuhvati širok spektar simptoma koji nadilaze „klasičan“ autizam i koji uključuju i granične slučajeve socijalnog, komunikativnog i ponavljajućeg/stereotipnog ponašanja.
– Saznanja o uzroku
Poslednjih godina naučnici istražuju ogroman broj potencijalnih činilaca okoline koji bi mogli uzrokovati autizam (kao na primer izloženost toksinima, virusima i slično u fetalnom dobu). Postoji i veoma raširena teorija da je nasledni faktor presudan, kao i da su specifične genetske mutacije kod roditelja jedan od glavnih razloga za ovu “epidemiju” autizma, pogotovo zato što sve češće ljudi dobijaju decu u četrdesetim godinama. Neka istraživanja sugerišu i da ASD nastaje upravo zbog kombinacije te dve stvari – činilaca iz okoline i genetskog porekla.
Roditeljstvo je najteži životni zadatak i ne podrazumeva se da iko zna sa sigurnošću šta da radi, osim kada pričamo o preživljavanju i potrebi da nagonski zaštitimo dete. Gotovo sve ostalo se uči.
Uglavnom je potrebno oko 4 nedelje od poslednje menstruacije, odnosno oko 14 dana od ovulacije da bi analiza beta HCG pokazala trudnoću, a za test za utvrđivanje trudnoće, nekada i par dana više da biste dobili odgovor na pitanje “da li sam trudna”.
Zašto ciklus postaje kraći posle 30? A zašto kod nekih žena postaje duži? Da li je to znak nekog zdravstvenog problema? Kako se može uticati na dužinu ciklusa?
Obično nema potrebe da brinete i ako počne ranije ili kasnije, ali bi ipak bilo dobro da konsultujete lekara ako se to dogodi pre 8, odnosno ako se ne dogodi do 14 godina.
Sasvim je normalno da dete ne želi da deli igračke, posebno mlađa deca. Oni koncept deljenja počinju da razumeju tek oko trećeg rođendana, ali će još neke vreme proći dok dete ne počne voljno da deli igračke.
Ako se dete suočava sa nekim izazovnim periodom u životu poput polaska u vrtić, početkom čuvanja bake ili dadilje umesto mame, preseljenja ili rođenja mlađeg brata ili sestre, odložite odvikavanje od pelena.
Socijalno-emocionalni razvoj čine i osećaj poverenja, ponosa, samopouzdanja, prijateljstva, naklonosti i humora. Briga odraslih i poverenje koje dete stekne u njih su ključ do uspešnog razvoja.