Jovana Mišković autor je knjige Kad sam bio Mesec, knjige koja je privukla pažnju i malih i velikih. Neki je porede sa pričom o Malom princu, iako je potpuno drugačija, ali je isti osećaj koji nosi.
Jovana za sebe kaže da ju je jednom rodila mama, jednom se rodila dok su ona i suprug živeli u Africi i još dva puta – kad je rodila decu.
U mnogim sferama života se tražila, njena interesovanja su išla od lingvistike, preko novinarstva, do toga da je otkrila potpuno novu ljubav – ljubav prema biljkama, te je u vodama aromaterapije već nekoliko godina, ali kroz sve te godine nije jenjavala ljubav prema pisanju.
Kako si došla na ideju da napišeš knjigu?
Oduvek sam volela da pišem, i nekako sa erom Instagrama sam oslobodila svoje emocije, postala sam slobodnija u komunikaciji i redovno sam dobijala ohrabrenja u vidu /hajde piši više ili napiši knjigu/.
To me je zabavljalo, ali nisam shvatala ozbiljno.
Onda sam u jednom trenu poželela da objedinim neka naša iskustva i ljubav prema Africi, i prema našem sinu, ali da sve to uobličim u priču za decu.
I nije išlo teško, zapravo, sve je samo teklo iz mene. Ali sam shvatila da nije za decu, bar ne samo za decu, nego da je za roditelje i one koji tek treba da postanu.
O čemu se radi u knjizi?
To je jedna neobično obična knjiga.
Sastoji se od 30 kratkih i kraćih priča, svaka je za sebe, ali su sve zajedno celina.
Celina kao ljubav, život, želje i prolaznost.
Dotakla sam se nekih izuzetnih događaja – život u Africi, naša ljubav, Mesec koji tamo sija nekako drugačije, taj mali dečak, odlazak moje bake… Znaš, tamo sam upoznala sebe.
Tamo sam postala slobodna ili bar ono što sam danas.
Gde pronalaziš inspiraciju?
Ispiriše me mnogo toga, nekad uživam samo u prizorima koji su nam dostupni svakodnevno – lepo nebo, zalasci, mesec, drveće…
Uvek me pokrenu osećanja, ljubav, radost, ali isto tako i tuga ili bol.
Naravno, razgovori, putovanja, uvek me osveži neki novi predeo ili trg, naročito pijačna mesta koja vrve od ljudi, različitih jezika, dijalekatac boja, mirisa…
Jovana Mišković sa suprugom – autor: Tamara Mašović
Koliko je važno imati podršku?
Kad sam bio mesec – Jovana Mišković
Imala sam konstantnu podršku supruga, on je moj vetar u leđa, i često umem da kažem da je on taj koji je istrajniji za moje želje. Jednostavno ima talenat da me ohrabri.
Uz njega, bodrilo me je nekoliko prijatelja.
I mama je ta koja uvek navija za mene.
Bez podrške, snažnog zagrljaj i šolje priče ne verujem da se snovi lako ostvaruju.
Šta bi preporučila onima koji su na početku?
Ah, rekla bih im da ne odustaju kad je teško, ali mogu malo da se distanciraju od ideje, malo da dopuste da se sve slegne.
I da se laktaju za svoje snove i želje, jer osećaj kad si deo večnosti pravi je blagoslov.
Knjigu za sada možete poručiti na profilu Jovane Mišković. Link za poručivanje
Iskustvo drugih žena sa započinjanjem biznisa možete pročitati ovde: Preduzetnice
Objavljen: 23. februar 2023. godine, ažuriran: 5. april 2023. godine
Krv majke dolazi do posteljice kroz krvne sudove materice i okružuje sitne resice posteljice, koje su ispunjene bebinim krvnim sudovima. Upravo na tom mestu odvija se razmena – kiseonik i hranljive materije prelaze ka bebi, dok se ugljen-dioksid i otpadni produkti vraćaju u krvotok majke.
Endometrioza se može proširiti i na okolne organe te postoji mogućnost da se javi i endometrioza bešike. Ono je jedan od razloga zbog kojih se mogu javiti i bolovi tokom seksualnog odnosa ili menstruacije.
Rođeni u julu veoma cene porodicu, prijateljstvo i iskrene odnose. Iako su osetljivi, poseduju veliku unutrašnju snagu i retko odustaju od onoga što smatraju važnim. Intuicija im često pomaže da donesu dobre odluke, a zahvaljujući empatiji lako razumeju osećanja drugih ljudi.
Rođeni 6.jula su nežne duše s jakom unutrašnjom strukturom. Pripadnici znaka Raka, dodatno oblikovani brojem 6, kojim vlada Venera, odišu toplinom, šarmom i potrebom za ljubavlju, lepotom i harmonijom. To su ljudi koji ne traže samo bliskost već i estetsku, emotivnu i duhovnu ravnotežu – kako u sebi, tako i u odnosima sa drugima.
Rođeni u junu teže slobodi, promišljenim izborima i uvek imaju potrebu da se izraze. Lako se prilagođavaju i retko ostaju na jednom mestu – kako fizički, tako i mentalno.