Godine 1980. autizam je bilo daleko ređi nego danas. U proseku se javljalo oko 4 slučaja u 10.000 dece. Najnovija istraživanja pokazuju da danas jedno od 50 dece ima autizam. Mnogi se pitaju zašto je autizam čest danas? Iako je teško dobiti tačnu procenu, potpuno je jasno da se stopa autizma drastično povećala u poslednjih nekoliko decenija, zapravo najviše u poslednjih deset godina. Dakle, što se promenilo?
Postoji niz činilaca koji su doprineli povećanju broja slučajeva autizma.
Zašto je autizam čest?
To uključuje:
– Bolju svest o oboljenju
Godine 1980. autizam je prvi put uveden kao posebna dijagnostička kategorija. Do tog vremena, lekari ga podvode pod druge poremećaje, kao što je na primer shizofrenija detinjstva.
Od 1980. godine, a posebno u poslednjih desetak godina, među zdravstvenim radnicima i roditeljima znatno raste svest o ovom poremećaju. Pedijatri sada vrše skrinig na rane znakove upozorenja, a i roditelji su više informisani o toj tematici. Starija deca koja su imala znakove autizma ali nisu prepoznata kao autistična, sada su dobila ispravnu dijagnozu.
– Proširenje spektra simptoma
Usporedo sa naporima da se poveća svest, došlo je do promene dijagnostičkih kriterijuma koje sada priznaju autizam kao spektar. Sada se to naziva Autistički spektar poremećaja (Autism Spectrum Disorder (ASD)) – što je pomoglo da se obuhvati širok spektar simptoma koji nadilaze „klasičan“ autizam i koji uključuju i granične slučajeve socijalnog, komunikativnog i ponavljajućeg/stereotipnog ponašanja.
– Saznanja o uzroku
Poslednjih godina naučnici istražuju ogroman broj potencijalnih činilaca okoline koji bi mogli uzrokovati autizam (kao na primer izloženost toksinima, virusima i slično u fetalnom dobu). Postoji i veoma raširena teorija da je nasledni faktor presudan, kao i da su specifične genetske mutacije kod roditelja jedan od glavnih razloga za ovu “epidemiju” autizma, pogotovo zato što sve češće ljudi dobijaju decu u četrdesetim godinama. Neka istraživanja sugerišu i da ASD nastaje upravo zbog kombinacije te dve stvari – činilaca iz okoline i genetskog porekla.
Leti je sve drugačije - dani su duži, noći toplije, telo opuštenije, a srce... često spremno za avanturu. Mnoge žene priznaju da su se baš tokom letnjih meseci zaljubile, uplovile u neku burnu vezu ili doživele romantičnu priču za pamćenje.
Zamka u koju roditelji često upadnu jeste da posle određenog vremena "uskoče u pomoć" i ponude rešenje, umesto da imaju veru da će njihovo dete izdržati tu neprijatnost.
Važno je da znate da ćete za većinu tretmana morati da budete strpljivi i sačekate da se završi period dojenja. Tokom procesa koji pokreću lučenje toksina kako bi se eliminisao celulit, oni odlaze i u mleko. Stoga je važno sačekati da završite sa dojenjem.
Buđenje noću je nekada i normalan deo procesa starenja. Tokom srednjih godina ljudi počinju da se noću bude češće i potrebno im je manje sna zbog promena cirkadijalnog ritma.
Ljudi rođeni 14. avgusta pripadaju znaku Lava, ali ih broj 14 obogaćuje osobinama koje ih čine komunikativnijim, radoznalijim i pokretljivijim od tipičnog Lava. Ovi Lavovi su hrabri govornici, večiti istraživači i duhoviti vođe koji vole da šire svoje znanje i uticaj.
Tek je počeo ovaj letnji raspust, ali nas zanima kada su školski raspusti 2025/2026. godine. Naredna školska godina zvanično počinje u ponedeljak, 1. septembra 2025. godine, i donosi neke značajne novine koje će obradovati i đake i roditelje.
Postoje 4 osnovna tipa kada je stil vaspitanja u pitanju: autoritarni, permisivni, autoritativni i zanemarujući stil. Ovo su njihove glavne odlike, mada ne postoji često sasvim jasna granica o tome koji se stil primenjuje.
Deca mogu da odlože tugovanje mesecima, pa čak i godinama, posebno ako su izgubili bliskog člana porodice. Oni svoja osećanja čuvaju i odlažu da ih puste napolje sve dok ne smatraju da je to bezbedno.
Važnost vremena 1 na 1 sa detetom: Neprocenjiva veza za razgovor i nepodeljenu pažnju
Koliko često treba imati 1 na 1 vreme sa detetom? Šta ako imate više od jednog deteta? Kako onda odvojiti vreme 1 na 1?
Možda vas izluđuje to što dete žvaće majicu, ali ako se prisetite faze kada je bilo beba i stavljalo u usta sve što uspe da dohvati, možda će vam stvari postati jasnije. Bebe to rade da bi naučile kako izgleda svet oko njih, kada ih muči izbijanje zubića, ali ako pričamo o godinama kasnije, zašto dete stavlja majicu u usta? Koji je razlog što deca to rade?
Razvoj samopouzdanja kod dece samohranih roditelja je kompleksan proces koji može biti pod uticajem različitih faktora. Ova tema postavlja zanimljiva pitanja o tome kako jednoroditeljska porodica utiče na formiranje samopouzdanja kod dece u poređenju sa decom koja žive sa oba roditelja.