Čitateljka se obratila logopedu zbog toga što ćerka neće da komunicira u vrtiću i stalno ćuti.
Pitanje: Dete ćuti u vrtiću
Poštovana,
Imam problem sa ćerkom. Ima četiri godine. Vaspitačica u vrtiću se žali da neće da komunicira. Neće da recituje. Ne kaže sama kada joj nešto treba ili joj je teško. Stalno ćuti. Vaspitačica kaže da je sve ostalo u redu. Ona lepo jede, boji, igra se sa decom. Inače, kući normalno komunicira. Opuštena je, raspoložena, razgovaramo. Sama prepričava bajke. Jednom mi je rekla da joj se drugarica iz vrtića smejala šte ne zna da priča. Možda je zbog toga još više povučena?!
Molim Vas za neki savet. Kako da joj pomognem? Da li treba da je vodim kod psihologa ili logopeda? Ili možda da ja prvo pokušam da utičem na nju na neki način?
S poštovanjem,
Milanka
Odgovor: Dete neće da komunicira u vrtiću
Poštovana Milanka,
Iz navedenih podataka mogu da zaključim da je Vaša devojčica povučena i da ima problem u komunikaciji u široj socijalnoj sredini.
Više faktora može uticati na pojavu ovakvog ponašanja. Veoma je bitno kada je devijčica krenula u vrtić i da li od samog starta ispoljava pomenuto ponašanje. Ako je slučaj da je dete normalno komuniciralo sa vršnjacima i vaspitačicama u grupi ( jaslenoj, pa sada već i vrtićkoj)znači da je neka konkretna situacija dovela do ovog ponašanja. Možda promena vaspitača, neki događaj koji nama odraslima nije delovao bitan u tom trenutku a njoj je doprineo da se oseća nesigurnom ili manje vrednom u toj situaciji.
Deca umeju da dožive stvarnost na drugačiji način nego mi, pogotovo ako su po priridi introvertni. Ponekad je dovoljno da neko uputi negativan komentar ili da se podsmeva u vezi nečega što je uradila pa da dovede do posledica povlačenja i izbegavanja situacije govorenja. Ona sebe na taj način štiti od mogućih grešaka i u zadacima koje treba da uradi, ili u učestvovanju u raznim aktivnostima ili pak u govoru.
Moj predlog je da prvo popričate sa vaspitačima koji je ipak poznaju i imaju uvid u njeno ponašanje u toku boravka u vrtću. Da li možda oni vide negde uzrok problema i da li bi mogli da pretpostave koja je to situacija bila kada je ona počela tako da reaguje. Svakao je njihov zadatak da je bodre koliko to mogu i da utiču na drugu decu da joj daju dovoljno prostora i vremena kada joj je potrebno. I da svaki njen pokušaj da učestvuje u igri ili nekim zajedničkim aktivnostima pohvale, nagrade… Ovakvoj deci često nedostaje samopouzdanja koje se gradi vremenom i u konkretnim situacijama u kući i vrtiću.
Svakako bih Vas savetovala da ako problem potraje zakažete pregled kod psiholoa koji će Vam dati konkretne savete kako postupati u ovakvim situacijama i dati joj najbolju podršku.
A pošto ste pomenuli da u kući nema problem u komunikaciji, da rado razgovara sa vama, mislim da je neophodnije da obavite razgovor sa psihologom pre nego sa logopedom. U slučaju da govor počne da nazaduje, da tepa ili da se menja u nekom drugom pravcu onda zakažite pregled i procenu govora i jezika.
Ja sam Marija Ranisav. Diplomirala sam 2009. godine na fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju na odseku za logopediju. Tokom 2013. godine sam zavrsila edukaciju “Opšta i specifična reedukacija psihomotorike sa opštom defektološkom dijagnostikom i relaksacijom”. Svoja prve korake u radu sa decom ostvarila sam stažirajuci u DZ Zemun, u predškolskom savetovalištu. Od tada se bavim savetodavnim radom, dijagnostikovanjem i tretmanom dece predškolskog i ranog školskog uzrasta. Mama sam dva dečaka i jedne devojčice. Ako imate neka pitanja ili dileme vezano za govorno-jezički razvoj Vašeg deteta, ja sam tu da pronađem pravi odgovor.
Rođeni 28. januara često imaju osećaj da nisu tu samo da bi se uklopili, već da bi nešto menjali, unapredili ili ostavili lični pečat, bilo kroz ideje, stvaralaštvo ili rad sa ljudima.
Ovaj put pričamo o cveću za koje nije potrebno previše prostora i koje se lako sadi u žardinjere. Stoga možete odmah da svoju terasu ili dvorište uveselite sa par saksija ili žardinjera punih cveća.
Ako želite da napravite zdrave grickalice koje će biti prilog uz predjelo ili da imate uz sos kada gosti dođu, onda su kukuruzni naćosi pravi izbor za vas.
Usamljenost je iskustvo koje gotovo svako od nas oseti bar jednom u životu, ali se često o njoj govori tiho, kao da je to lična slabost ili „nešto što ne treba da se prizna“. U stvarnosti, osećaj usamljenosti nije nužno povezan sa stvarnim brojem ljudi oko nas — možemo biti okruženi porodicom i prijateljima, a opet se osećati odvojeno. Razumevanje usamljenosti kao univerzalnog, ali i vrlo individualnog osećanja može biti prvi korak ka tome da joj pristupimo bez stida, da je prepoznamo i gradeći podršku — umesto da je potiskujemo.