Biohemijski markeri iz krvi trudnice se određuju između 12. i 20. nedelje gestacije. To su takozvani dabl, tripl i kvadripl testovi.
Ova analiza nije obavezna, ali se kao opcija nudi svakoj trudnici. Njena svrha je da statistički odredi rizik za trudnicu od rađanja deteta sa Daunovim sindomom, spinom bifidom, anecefalijom ili nekim drugim hromozomskim poremećajem.
Sama metoda ne nosi nikakav rizik po majku ili plod. Podrazumeva vađenje uzorka krvi trudnice i određivanje supstanci koje su povezane sa trudnoćom. Za prvi trimestar to su nivo beta jedinice humanog honadotropnog hormona (hCG) i PAPP-a (plazma proteina A povezanog sa trudnoćom), što predstavlja tzv. dabl test. Za drugi trimestar, to su nivoi beta HCG-a, alfa-feroproteina (AFP) i estriola (uE3), a što čini tzv, tripl test. Nekad se dodatno radi i nivo inhibitora A, što je kvadripl test.
Vađenje krvi za ove testove treba obaviti najkasnije 48 sati od kontrolnog ultrazvučnog pregleda koji je prethodio, jer se referentne vrednosti određuju u odnosu na veličinu i gestacijsku starost ploda.
Pouzdanost ovih testova je od 65-80%, u zavisnosti u kom periodu se rade (dabl je više osetljiv, ali daje i više lažnih rezultata).
Redakcija portala izveštava o novim događajima, istraživanjima, informacijama. Prenosi vesti i ustupa prostor.
Sve vaše sugestije i predloge možete nam poslati na office@demetra.rs
Danas se o menopauzi govori više nego ranije, ali internet i društvene mreže i dalje šire brojne netačne informacije. Zato je važno razlikovati činjenice od mitova i razumeti šta zaista možete očekivati tokom ovog životnog perioda.
Kućni test za trudnoću je brz i jednostavan način da proverite da li ste trudni. Saznajte kada ga raditi, koliko je pouzdan i šta znače pozitivni i negativni rezultati.
Iako se neka od ovih iskustava mogu činiti sasvim uobičajenim, ona imaju veliki razvojni značaj. Kroz njih mladi uče kako da procenjuju rizike, snose posledice svojih izbora i grade samopouzdanje.
Iako se neka od ovih iskustava mogu činiti sasvim uobičajenim, ona imaju veliki razvojni značaj. Kroz njih mladi uče kako da procenjuju rizike, snose posledice svojih izbora i grade samopouzdanje.
Sedamnaestogodišnjaci više nisu deca, ali se još uvek ne osećaju potpuno spremno za odrasli život. Upravo ta „među-faza“ može biti emocionalno zahtevna, ali je i važan deo sazrevanja.
Iako promene više nisu tako nagle kao u ranijim tinejdžerskim godinama, telo i dalje sazreva. Istovremeno, način na koji tinejdžer doživljava sopstveni izgled može imati veliki uticaj na samopouzdanje.
Ovo je period u kome pitanja poput „Šta želim da studiram?“, „Čime želim da se bavim?“ ili „Gde sebe vidim za nekoliko godina?“ postaju svakodnevna. Neki sedamnaestogodišnjaci imaju jasne planove, dok su drugi i dalje neodlučni. Oba scenarija su potpuno normalna.
Tokom godine sloboda je postepeno rasla, a u ovom periodu ona postaje deo svakodnevnog života. Mladi više ne razmišljaju o njoj kao o nečemu novom, već kao o nečemu što im prirodno pripada.
Ovo nije faza u kojoj možete u potpunosti kontrolisati izbore svog deteta, ali jeste period u kome način na koji ste izgradili odnos može imati presudan uticaj na njihove odluke.