Iako KISS sindrom nije priznat kao standardna medicinska dijagnoza u većini pedijatrijskih protokola, stručni radovi ukazuju na to da promene u prvom i drugom vratnom pršljenu (atlanto-aksijalnoj oblasti) mogu imati uticaja na držanje i motorički razvoj odojčeta.
U Srbiji se ne zna mnogo o ovom sindromu, ali doktori širom sveta odavno prepoznaju KISS sindrom kao jedan od glavnih uzroka problema sa vratnom regijom novorođenčeta nakon rođenja.
KISS (Kinematic Imbalance due to Suboccipital Strain – Kinematička neravnoteža usled subokcipitalnih deformacija) sindrom nije bolest već poteškoće i grč u gornjem delu vratnog regiona. Usled ovog problema, mnogi mališani imaju neravnotežu pri pokretu zbog naprezanja gornjeg regiona vrata. Ukoliko se ne leči, ovaj sindrom može dovesti do asimetričnog razvoja kod dece koji uključuje čak i prekid normalnog kretanja, kao i poremećaj u kontori i koordinaciji detetovih pokreta.
Važnost profesionalnog pristupa i procedura
Iako KISS sindrom nije priznat kao standardna medicinska dijagnoza u većini pedijatrijskih protokola, stručni radovi ukazuju na to da promene u prvom i drugom vratnom pršljenu (atlanto-aksijalnoj oblasti) mogu imati uticaja na držanje i motorički razvoj odojčeta. Jedna analiza navodi da nema dovoljno kliničkih ispitivanja koja potvrđuju efikasnost manuelnih terapija, autori zaključuju: „no clinical trials were found that evaluated the effects of manual therapy or osteopathy on either the KISS-syndrome or its symptoms“. Izvor: PubMed
Upravo zbog toga je veoma važno da roditelji, ukoliko primete simptome kao što su stalno okretanje glave na jednu stranu, tortikolis ili asimetrično držanje, traže sveobuhvatnu procenu kod pedijatra, fizijatra i eventualno neurologa pre nego što se primeni bilo koja terapija.
Simptomi deteta sa KISS sindromom
forsiraju jednu stranu na kojoj spavaju i okreću glavu,
poremećaji sna, beba se često budi vrišteći iz sna,
dete reaguje kada ga neko dodiruje po vratu,
asimetrični oblik lica ili glave.
Kod koje dece postoji rizik od KISS sindroma?
Postoje brojni faktori povezani sa KISS sindromom, a koje fizioterapeuti označavaju kao poremećaj sa vratom, tortikolis ili savijena stopala. Najvažnije je da roditelji ne ignorišu ovakve vrste problema jer u kasnijim godinama, kada prođu srednju životnu dob, ovi problemi mogu da dovedu do takvih deformiteta da otežavaju ili čak onemogućavaju kretanje i normalno funkcionisanje.
Svaki porođaj kada je bebin izlazak u neprirodnom položaju (majka sama ne izgura bebu prvo glavom vaginalno) je izlaganje bebinog vratnog dela traumi i posledicama koje kasnije moraju da se saniraju. Upravo iz ovih razloga, foceps i vakuum su skoro ukinuti, a insistira se da se broj porođaja na carski rez smanji na optimalnih “medicinski potrebnih“ 10, a najviše 15%.
Postoje dve vrste ovog sindroma – KISS 1 i KISS 2
KISS 1 Sindrom
Karakteristika je da dete preferira da gleda samo u jednu stranu. Na primer gleda isključivo levo ili pravo, čak ni igračkom ga ne možete naterati da okrene glavu u stranu u koju ne želi. Zapravo, beba samo izbegava da radi ono što joj je neprijatno i pokreće glavu do trenutka dok ne oseti otpor ili bol u vratnom delu. Stalno okreću glavu ka jednoj strani, i radije sisaju samo u položaju na toj strani.
Majke često pomisle da je problem u određenoj dojci, a zapravo se radi o nepovoljnom položaju koji ne prija novorođenčetu. Kod neke dece se čak može primetiti i asimetrija lica gde jedna strana deluje za nijansu manja od druge strane lica.
Deca koja imaju ovaj tip sindroma uglavnom leže u polukružnom položaju kada ih postavite na bok. Pokušavaju da naprave položaj u obliku slova “C“. Ukoliko se sa bebom ne vežba, to može dovesti do odloženog motornog razvoja.
KISS 2 Sindrom
Za sindrom tip 2 je karakteristično da su uglavnom hipertonične bebe sa akcentom na izvijanje. Zabacuju glavu unazad i izvijaju se ka pozadi. Najčešće mogu normalno da rotiraju glavu na obe strane, međutim često će imati problem sa savijanjem glave prema napred. Često imaju izraženu netrpeljivost da leže na stomaku, negoduju, plaču, a nekada i zabacuju glavu.
Kod ovog tipa sindroma potiljak je nekada zaravnjen i detetu tu prvo opadne kosica. Takođe, postoji povećana sklonost da beba ima grčeve, refluks, prekomerno bljuckanje, balavljenje ili da ima izvesno kašnjenje u razvoju govora.
Lečenje KISS sindroma
Fizioterapuet igra ključnu ulogu i lečenju ovog sindroma, neki od simptoma su tortikolis, skolioza odojčeta ili blokada atlasa. Sindrom pogađa dečake dva puta češće nego devojčice i češći je kod dece rođene carskim rezom.
Za sada se KISS sindrom još uvek ne vodi kao zvanična dijagnoza, jer ne postoje potpuna medicinska istraživanja koja podržavaju ovu metodu. Uglavnom se novorođenčad leči isključivo od jednog od problema, a zapravo su svi posledica istog uzroka i problema nastalog na samom rođenju deteta.
Što se ranije počne sa lečenjem i tretmanima kod fizioterapeuta, to se pre vidi poboljšanje i dete nastavlja normalno da se razvija. Nažalost, na našim prostorima, uglavnom je pedijatar taj koji roditeljima skreće pažnju na prvoj kontroli bebe sa mesec dana, a neretko i tek nakon par meseci. Ni to nije kasno, a idealno je da beba krene sa vežbom već prvih dana nakon rođenja, a da se sve ispravi najkasnije do polovine godine, jer je tada potrebno mnogo manje vežbe da bi se ispravio nastao problem.
Preventivne mere i roditeljska podrška Uz pravilnu i pravovremenu procenu, značajan dio podrške leži u roditeljskom pristupu i prevenciji: pažljiv položaj bebe tokom boravka u krevetiću, redovno pružanje podrške za “tummy time” (vreme provedeno na stomaku) i izbegavanje dugog zadržavanja bebe u istoj poziciji mogu imati pozitivan efekat.
Napomena: ukoliko je porođaj bio komplikovan npr. vakuumom ili forcepsom, rizik za pojavu simptoma povezanih sa KISS-om može biti veći, pa je preporuka da roditelji budu posebno pažljivi u praćenju navika bebe i pravovremeno obrate pažnju na bilo kakvu asimetriju ili nepravilno držanje.
Tamara Petković je osnivačica i glavna urednica portala Demetra, preduzetnica i mama troje dece sa previše interesovanja i premalo vremena za sve što želi.
Ženske pantalone su veoma svestran komad odeće koji se nalazi u svakom ženskom ormanu. Neophodne su za razne vrste stajlinga - bio u pitanju svakodnevni šik ili posebna prilika u kojoj želite da zablistate. S obzirom na to da postoji zaista mnogo vrsta ovog odevnog komada, pitanje je koje ženske pantalone su obavezne i služe kao odlična baza za mnoge kombinacije? Za vas smo spremili praktične savete i trikove kako možete nositi odabrani par ženskih pantalona!
Dok piletina može biti mnogo blaga i "utopiti se" u ukus graška, junetina je dovoljno dominantna da se u jelu i grašak i junetina osećaju baš kako treba.
Normalno je da se nivoi tokom života menjaju, posebno u pubertetu, tokom menstrualnog ciklusa, trudnoće i menopauze. Zbog pojedinih lekova i zdravstvenih problema može da se javi hormonska neravnoteža.
Krvna slika je jedan od najčešćih testova koje pedijatar može preporučiti, ali mnogi roditelji nisu sigurni šta sve ona pokazuje i kada je zaista potrebna. Ovaj pregled obuhvata ključne pokazatelje kao što su broj crvenih i belih krvnih zrnaca, hemoglobin, hematokrit i trombociti, i može pomoći u otkrivanju anemije, infekcija, ali i drugih stanja koja utiču na rast i razvoj deteta. U nastavku ćemo pojasniti šta konkretno znače najčešći nalazi kod dece i koje korake možete preduzeti kao roditelj ukoliko rezultati odstupaju od očekivanog.
Šta kada beba štuca? Štucanje kod beba je česta pojava koja obično ne izaziva zabrinutost kod roditelja. Iako može izgledati neobično ili čak uznemirujuće, štucanje je prirodan refleks koji se dešava iz više razloga.
Karijera rođenih 15. oktobra često je vezana za kreativnost i javni nastup. Umeju da ostave snažan utisak i da se istaknu u oblastima koje traže izražajnost: umetnost, gluma, muzika, dizajn ili novinarstvo.
Ukupan zaštitni procenat protiv tuberkulozne infekcije koji ima BCG vakcina je oko 50% jer na efikasnost može uticati više faktora poput razlike u sojevima, načinu primene vakcine i okruženju populacije.
Ne postoji tačna statistika koliko dece sa poremećajem pažnje ima bipolarni poremećaj, jer je razlika između ova dva poremećeja u detinjstvu veoma teška.