Kako može da se dogodi pogrešna dijagnoza raka dojke i kada treba potražiti drugo mišljenje?
Pravovremeno postavljanje dijagnoze može značajno da utiče na mogućnosti lečenja i prognozu. Zato je važno znati kada je potrebno ponoviti pregled, uraditi dodatnu dijagnostiku ili zatražiti drugo mišljenje.

Rak dojke ne može se uvek prepoznati na osnovu jednog pregleda ili snimka. Pogrešna dijagnoza raka dojke je nešto što se može dogoditi. Ponekad se promene koje zahtevaju dodatnu proveru protumače kao benigne, dok se u drugim slučajevima promene koje nisu kancerogene pogrešno procene kao ozbiljnije nego što zaista jesu. Zbog toga je važno razumeti kako se postavlja dijagnoza, koja su ograničenja dijagnostičkih metoda i u kojim situacijama treba zatražiti dodatno mišljenje lekara.
Promena na dojci ne znači automatski da postoji rak. Ciste, fibrocistične promene, hormonske oscilacije, trudnoća i dojenje mogu izazvati simptome koji podsećaju na maligne bolesti. Ipak, ako se pojavi nova kvržica, promena kože ili bradavice, otok ili drugi neuobičajeni simptomi, važno je da se oni ne pripisuju unapred bezazlenom uzroku.
Pravovremeno postavljanje dijagnoze može značajno da utiče na mogućnosti lečenja i prognozu. Zato je važno znati kada je potrebno ponoviti pregled, uraditi dodatnu dijagnostiku ili zatražiti drugo mišljenje.
Šta znači pogrešna dijagnoza raka dojke?
Greške u dijagnostici raka dojke ne podrazumevaju samo situaciju u kojoj se bolest zameni drugom dijagnozom. Postoji nekoliko različitih scenarija, a razumevanje razlika između njih pomaže da se bolje sagledaju mogući rizici.
- Pogrešna dijagnoza raka dojke nastaje kada se rak protumači kao neko drugo stanje. Na primer, kvržica koja je zapravo maligna promena može se u početku smatrati benignom cistom.
- Propuštena ili odložena dijagnoza znači da bolest nije prepoznata u trenutku kada je mogla da bude otkrivena. To se može dogoditi kada se simptomi ne povežu sa mogućnošću raka ili kada se promena ne uoči na mamografiji.
- Prekomerna dijagnostika podrazumeva otkrivanje promena koje, iako imaju karakteristike raka, tokom života osobe možda nikada ne bi izazvale simptome niti ugrozile njeno zdravlje. Ovaj pojam nije isto što i lažno pozitivna dijagnoza, kada se utvrdi da sumnjiva promena ipak nije rak. Prekomerna dijagnostika može dovesti do nepotrebnog lečenja, dok lažno pozitivan nalaz može izazvati dodatne preglede, biopsiju i zabrinutost.
Posledice zavise od vrste greške. Ako se rak ne prepozna na vreme, lečenje može biti odloženo. Ako se promena pogrešno proceni kao maligna, osoba može biti izložena dodatnim intervencijama i terapiji koja joj nije potrebna.
Koliko često dolazi do pogrešne dijagnoze raka dojke?
Ne postoji jedan pouzdan procenat koji bi opisao sve slučajeve pogrešne dijagnoze raka dojke. Rezultati zavise od toga da li se posmatraju greške u tumačenju mamografije, patohistoloških nalaza, kliničkih pregleda ili celokupnog dijagnostičkog procesa.
U izvornom pregledu na kojem se zasniva ovaj tekst navodi se da se pogrešna ili propuštena dijagnoza različitih bolesti javlja u približno 5% ambulantnih slučajeva. Ovaj podatak odnosi se na dijagnostiku uopšte, a ne isključivo na rak dojke, pa ga ne treba tumačiti kao procenu učestalosti grešaka u dijagnostici ove bolesti.
Jedan od izazova predstavlja i mamografija. U stručnim pregledima navodi se da skrining mamografija može propustiti približno jedan od osam slučajeva raka dojke. To ne znači da će svaka osma žena sa urednim nalazom kasnije dobiti dijagnozu raka. Reč je o proceni ograničenja metode u određenim populacijama i okolnostima.
Važno je razlikovati i prekomernu dijagnostiku od propuštene dijagnoze. Prva može dovesti do nepotrebnog lečenja, dok druga može odložiti lečenje bolesti koja zahteva pažnju.
Šta istraživanja govore o prekomernoj dijagnostici?
Studija objavljena 2012. godine u časopisu The New England Journal of Medicine analizirala je uticaj tri decenije skrining mamografije u SAD. Autori su procenili da je 2008. godine prekomerna dijagnostika mogla da obuhvati oko 31% dijagnostikovanih slučajeva raka dojke.
Ovaj rezultat ne znači da je 31% žena dobilo potpuno pogrešnu dijagnozu. Procena se odnosila na tumore otkrivene skriningom koji, prema modelu istraživača, tokom života verovatno ne bi izazvali kliničke simptome. Obim prekomerne dijagnostike i dalje je predmet stručnih rasprava, a procene se razlikuju u zavisnosti od metodologije, populacije i programa skrininga.
Istraživanje zato ne predstavlja razlog za izbegavanje mamografije. Skrining može omogućiti otkrivanje raka u ranijoj fazi, kada su mogućnosti lečenja često povoljnije. Njegove koristi i ograničenja treba razmatrati zajedno, u skladu sa uzrastom, rizikom i preporukama lekara.
Kada treba potražiti drugo mišljenje?
Drugo mišljenje može biti korisno kada postoje sumnje u postavljenu dijagnozu, kada simptomi traju uprkos početnoj proceni ili kada rezultati različitih pregleda nisu međusobno usklađeni.
Posebno je važno ponovo se obratiti lekaru ako:
- imate novu kvržicu ili zadebljanje u dojci;
- primetite promenu oblika ili veličine dojke;
- pojave se uvlačenje kože, udubljenja ili promena izgleda bradavice;
- postoji spontani iscedak iz bradavice, naročito krvav;
- dojka postane crvena, otečena ili neuobičajeno topla, a simptomi ne prolaze;
- tegobe traju ili se pogoršavaju uprkos početnom lečenju;
- imate porodičnu istoriju raka dojke ili druge faktore povećanog rizika, a zabrinuti ste zbog nalaza.
Drugo mišljenje može se zatražiti i nakon biopsije, odnosno uzimanja uzorka tkiva radi patohistološke analize. Pregled preparata od strane drugog patologa može biti naročito koristan kada je dijagnoza složena ili kada je potrebno preciznije utvrditi vrstu i stadijum promene.
Drugo mišljenje ne znači da nemate poverenja u svog lekara. Ono može biti deo odgovornog odlučivanja, posebno kada je reč o dijagnozi koja značajno utiče na dalji tok lečenja.
Prema studiji objavljenoj 2018. godine u časopisu Clinical Breast Cancer, drugo mišljenje radiologa o snimcima dojki dovelo je do neslaganja u proceni u 287 od 504 analizirana slučaja, odnosno kod 57% pacijenata. Dodatne biopsije obavljene su kod 18% pacijenata, a kod dela njih otkrivene su dodatne maligne promene.
Ove brojke odnose se na odabranu grupu pacijenata koji su već zatražili drugo mišljenje u specijalizovanom centru. Ne predstavljaju učestalost grešaka u opštoj populaciji, ali pokazuju da dodatna stručna procena u pojedinim slučajevima može uticati na dijagnostiku i plan lečenja.
Pogrešna dijagnoza raka dojke: Koja stanja mogu da liče na rak dojke?
Neke benigne promene dojke mogu izazvati kvržice, bol, osetljivost, otok ili promenu izgleda kože. Zbog preklapanja simptoma, samo na osnovu dodira ili izgleda nije uvek moguće pouzdano utvrditi o čemu je reč.
1. Fibrocistične promene dojki
Fibrocistične promene predstavljaju česte benigne promene tkiva dojke. Mogu uključivati ciste ispunjene tečnošću i zadebljanja nastala usled promena vezivnog tkiva.
Ciste su obično okruglaste i mogu se pomerati pod prstima. Njihova veličina i osetljivost mogu se menjati tokom menstrualnog ciklusa. Fibrozne promene mogu biti čvršće na dodir.
Kod nekih žena kvržice i bol postaju izraženiji neposredno pre menstruacije, a zatim se povlače ili smanjuju. Ipak, nije bezbedno svaku promenu koja se javlja u vezi sa ciklusom automatski proglasiti hormonskom.
Ultrazvučni pregled može pomoći da se utvrdi da li je promena ispunjena tečnošću ili se sastoji od čvrstog tkiva. Ako nalaz ima sumnjive karakteristike, lekar može preporučiti biopsiju.
Nisu sve ciste iste. Jednostavne ciste uglavnom su benigne, dok kompleksne cistične i solidne promene mogu zahtevati dodatnu dijagnostiku. Odluka o daljim koracima donosi se na osnovu izgleda promene, radiološke procene i drugih kliničkih podataka.
2. Promene na dojkama tokom trudnoće i dojenja
Tokom trudnoće i dojenja dojke prolaze kroz brojne fiziološke promene. Mogu postati veće, osetljivije i čvršće, a mogu se javiti i kvržice povezane sa stvaranjem i zadržavanjem mleka.
Ove promene ponekad otežavaju prepoznavanje raka dojke, jer se simptomi mogu pripisati trudnoći ili laktaciji. Zbog toga svaku novu ili upornu promenu treba proceniti, umesto da se automatski smatra normalnom posledicom hormonskih promena.
Rak dojke povezan sa trudnoćom je redak. U stručnim izvorima navodi se procena od približno jednog slučaja na 3.000 trudnoća, mada učestalost zavisi od definicije i populacije koja se posmatra.
Ako se pojavi kvržica koja ne nestaje, promena kože ili bradavice ili drugi neuobičajeni simptomi, potrebno je javiti se lekaru. Trudnoća i dojenje nisu razlog da se odlaže odgovarajuća dijagnostička procena.

3. Mastitis
Mastitis je zapaljenje dojke koje se često javlja tokom dojenja. Može biti povezan sa infekcijom i drugim problemima u toku laktacije.
Simptomi mogu uključivati bol, crvenilo, otok, osećaj toplote i zadebljanje tkiva. Ponekad se javljaju i povišena temperatura, malaksalost i simptomi slični gripu.
Ovakva klinička slika može se preklapati sa simptomima inflamatornog raka dojke, retkog i agresivnog oblika bolesti koji ne mora da izazove tipičnu jasno ograničenu kvržicu.
Mastitis je mnogo češći, naročito kod žena koje doje, ali ako se simptomi ne povlače uz odgovarajuće lečenje, pogoršavaju se ili se brzo vraćaju, potrebna je ponovna procena lekara. U takvim situacijama može biti neophodno dodatno snimanje ili biopsija.
Nije potrebno unapred pretpostaviti najgori ishod, ali nije dobro ni dugo čekati da uporna promena spontano nestane.
Zašto može doći do pogrešne dijagnoze raka dojke?
Dijagnostika raka dojke obuhvata više koraka. Lekar procenjuje simptome i obavlja pregled, radiolog tumači snimke, a patohistološka analiza uzorka tkiva može biti neophodna za potvrdu dijagnoze. Greška ili kašnjenje mogu nastati u bilo kojoj od ovih faza.
Pogrešno tumačenje dijagnostičkih snimaka
Mamografija i ultrazvuk predstavljaju važne metode u otkrivanju promena dojke, ali nijedna metoda nije savršena.
Pojedine promene mogu biti veoma sitne ili imati karakteristike koje otežavaju razlikovanje benignog i malignog tkiva. Rezultat može zavisiti i od kvaliteta snimka, iskustva radiologa i dostupnosti prethodnih snimaka za poređenje.
Evropsko udruženje za snimanje dojki (EUSOBI) u stručnom radu o uzrocima grešaka u radiološkoj dijagnostici naglašava značaj tehničkog kvaliteta pregleda, uzimanja u obzir simptoma i kliničkog konteksta, pravilnog tumačenja nalaza i komunikacije između zdravstvenih stručnjaka.
Guste dojke
Gusto tkivo dojki može otežati uočavanje pojedinih tumora na mamografiji. Razlog je to što se gusto žlezdano i vezivno tkivo na snimku prikazuju svetlo, kao i mnoge maligne promene.
Gustina dojki sama po sebi ne znači da žena ima rak. Međutim, može uticati na pouzdanost mamografije i predstavlja jedan od faktora koje lekar uzima u obzir prilikom procene rizika.
U zavisnosti od simptoma, gustine tkiva i nalaza, lekar može preporučiti dodatni ultrazvučni pregled ili magnetnu rezonancu. Ove metode se ne rade automatski kod svake žene sa gustim dojkama, već kada postoji medicinska indikacija.
Odlaganje dodatnih pregleda
Ponekad do kašnjenja dolazi zato što se dodatna dijagnostika ne preporuči odmah ili se kontrolni pregled ne obavi u predviđenom roku.
Ako se simptomi nastavljaju, a početni nalaz ne objašnjava njihove uzroke, važno je da se procena nastavi. U zavisnosti od situacije, to može podrazumevati dijagnostičku mamografiju, ultrazvuk, magnetnu rezonancu ili biopsiju.
Nedovoljna komunikacija između pacijenta i lekara
Tačan opis simptoma može pomoći lekaru da odabere odgovarajuću dijagnostiku. Važno je navesti kada je promena prvi put primećena, da li se menja tokom ciklusa, da li raste, da li je bolna i da li postoje promene kože ili bradavice.
Isto tako, pacijentkinja treba da dobije jasno objašnjenje nalaza i uputstva o tome kada treba da se javi na kontrolu. Ako nije sigurna šta nalaz znači ili koje simptome treba pratiti, opravdano je da postavi dodatna pitanja.
Greške prilikom biopsije i patohistološke analize
Biopsija podrazumeva uzimanje uzorka tkiva koji se šalje na patohistološku analizu. Ovaj postupak ima važnu ulogu u potvrđivanju ili isključivanju sumnje na malignu bolest.
Ipak, rezultat zavisi od toga da li je uzet odgovarajući uzorak i da li je tkivo pravilno analizirano. U nekim slučajevima uzorak ne obuhvati deo promene koji je najvažniji za dijagnozu. Moguće su i razlike u tumačenju složenih ili graničnih nalaza.
Studija objavljena 2015. godine u časopisu Journal of Surgical Oncology pokazala je da ponovno razmatranje patohistoloških nalaza biopsija dojke može otkriti klinički značajna neslaganja u dijagnozi kod dela pacijenata. To ne znači da je prvobitna analiza uglavnom nepouzdana, već da je dodatna procena u određenim slučajevima vredna pažnje.
Ako se patohistološki nalaz ne uklapa u izgled promene na snimcima ili u kliničku sliku, lekar može preporučiti dodatnu analizu preparata, ponovnu biopsiju ili druge preglede.
Šta učiniti ako sumnjate da je dijagnoza pogrešna?

Ako imate osećaj da simptomi nisu dovoljno razjašnjeni ili da se rezultati pregleda ne podudaraju, postoji nekoliko koraka koje možete preduzeti.
- Razgovarajte sa lekarom o simptomima – Objasnite šta vas konkretno zabrinjava i pitajte zbog čega se smatra da promena nije maligna. Navedite i sve promene koje su se pojavile nakon prvog pregleda.
- Pitajte da li je potrebna dodatna dijagnostika – U zavisnosti od nalaza, to može biti kontrolna ili dijagnostička mamografija, ultrazvuk dojki, magnetna rezonanca ili biopsija.
- Zatražite drugo mišljenje specijaliste – Ako i dalje postoji sumnja, možete se obratiti drugom radiologu koji se bavi dijagnostikom bolesti dojke, hirurgu koji leči bolesti dojke ili onkologu, u zavisnosti od situacije.
- Razmotrite ponovno tumačenje snimaka ili biopsije – Za drugo mišljenje često su potrebni prethodni snimci, izveštaji i patohistološki preparati. Ponekad nije neophodno odmah ponavljati sve preglede, već je dovoljno da drugi stručnjak pregleda postojeću dokumentaciju.
- Proverite da li je kontrola zaista potrebna i kada treba da se obavi – Ako je preporučeno praćenje promene, važno je da znate u kom roku treba da dođete na kontrolu. Ako se u međuvremenu pojave novi simptomi ili se postojeći pogoršaju, javite se lekaru ranije.
Drugo mišljenje može pomoći da se razjasne nedoumice, ali ne treba da odloži hitnu procenu kada postoji ozbiljna sumnja na malignu bolest.
Zašto je rano otkrivanje raka dojke toliko važno?
Rano otkrivanje raka dojke može povećati mogućnosti lečenja i poboljšati prognozu. Ipak, ishod zavisi od više faktora, uključujući vrstu tumora, njegovu biologiju, proširenost bolesti i opšte zdravstveno stanje pacijentkinje.
Prema podacima američkog programa SEER, petogodišnje relativno preživljavanje žena sa rakom dojke koji je lokalizovan, odnosno nije se proširio izvan dojke, iznosi približno 99%. Kada se bolest proširi na udaljene organe, ova stopa je znatno niža.
Ovi statistički podaci odnose se na populaciju u SAD i ne mogu se direktno preslikati na svaku pacijentkinju. Takođe, petogodišnje preživljavanje predstavlja statistički pokazatelj za grupu ljudi, a ne predviđanje ishoda za pojedinačnu osobu.
Upravo zato je važno da se sumnjive promene procene na vreme, ali i da se nalazi tumače pažljivo. Cilj dijagnostike nije samo da se rak otkrije što ranije, već i da se utvrdi da li promena zaista predstavlja malignu bolest i koje lečenje je za nju odgovarajuće.
Često postavljana pitanja – Pogrešna dijagnoza raka dojke
- Da li biopsija dojke može da pokaže pogrešan rezultat?
Može doći do greške ili neslaganja u tumačenju patohistološkog nalaza, mada biopsija predstavlja jednu od ključnih metoda za utvrđivanje prirode sumnjive promene. Ako se rezultat ne uklapa u nalaze snimanja ili kliničku sliku, lekar može preporučiti drugo mišljenje, dodatnu analizu ili ponovnu biopsiju.
- Da li mamografija može da propusti rak dojke?
Da. Mamografija nije potpuno pouzdana u svim situacijama. Pojedini tumori se teže uočavaju, naročito kod žena sa gustim tkivom dojki. Ako postoje simptomi koji nisu objašnjeni urednim nalazom, potrebno je razgovarati sa lekarom o daljim koracima.
- Da li svaka kvržica u dojci znači rak?
Ne. Kvržice mogu biti posledica cista, fibrocističnih promena i drugih benignih stanja. Ipak, novu kvržicu treba medicinski proceniti, jer se samo na osnovu dodira ne može pouzdano utvrditi da li je promena benigna ili maligna.
- Kada treba zatražiti drugo mišljenje?
Drugo mišljenje je opravdano ako imate trajne ili nove simptome koji nisu objašnjeni, ako postoji neslaganje između rezultata pregleda ili ako želite dodatnu stručnu procenu biopsije i plana lečenja. Ono može biti posebno korisno kod složenih nalaza i odluka koje značajno utiču na dalju terapiju.
- Šta ako su simptomi dojke pripisani mastitisu, ali ne prolaze?
Ako se crvenilo, otok, bol ili zadebljanje ne povlače uz odgovarajuće lečenje, potrebno je ponovo se javiti lekaru. U zavisnosti od kliničke slike, može biti potrebno dodatno snimanje ili biopsija kako bi se isključili drugi uzroci simptoma.
- Da li treba ponoviti mamografiju ako je nalaz uredan, ali i dalje postoji kvržica?
Potrebno je javiti se lekaru i objasniti da promena i dalje postoji. Lekar će proceniti da li je potreban ciljani ultrazvuk, dijagnostička mamografija, magnetna rezonanca ili druga metoda. Uredan skrining nalaz ne treba posmatrati kao konačan odgovor na simptome koji nisu razjašnjeni.
Rezime
Pogrešna ili odložena dijagnoza raka dojke može se dogoditi u različitim fazama medicinske procene, od prvog pregleda do analize uzorka tkiva. Istovremeno, mnoge promene dojki nisu maligne i ne treba svaku kvržicu ili bol doživljavati kao znak raka.
Najvažnije je pronaći ravnotežu između smirenog pristupa i odgovornog reagovanja. Ne treba unapred pretpostavljati najgori ishod, ali ne treba ni zanemarivati simptome koji traju, menjaju se ili nisu objašnjeni postojećim nalazima.
Ako imate nedoumice, razgovarajte sa lekarom, raspitajte se o dodatnim pregledima i po potrebi zatražite drugo mišljenje. Briga o zdravlju dojki podrazumeva redovne preglede u skladu sa preporukama, pažnju prema promenama i pravovremeno reagovanje kada nešto nije uobičajeno.
Literatura:
- Miller i saradnici, The New England Journal of Medicine (2012). Effect of Three Decades of Screening Mammography on Breast-Cancer Incidence. –
https://www.nejm.org/doi/full/10.1056/NEJMoa1206809 - Weinfurtner i saradnici, Clinical Breast Cancer (2018). Specialized Second Opinion Interpretations of Breast Imaging: Impact on Additional Workup and Management. – https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/29625911/
- Khazai i saradnici, Journal of Surgical Oncology (2015). Breast pathology second review identifies clinically significant discrepancies in over 10% of patients. – https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/25273328/
- European Society of Breast Imaging (EUSOBI). Misdiagnosis in breast imaging: A statement paper from EUSOBI, Part 2: Main causes of errors in breast imaging and recommendations to limit misdiagnosis. – https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/39545979/
- National Cancer Institute, SEER Program. Statistika preživljavanja kod raka dojke. – https://seer.cancer.gov/statfacts/html/breast.html
Napomena: Tekst je informativnog karaktera i ne zamenjuje pregled lekara, individualnu procenu rizika niti preporuke za dijagnostiku i lečenje.
Sve o zdravstvenim problemima možete čitati ovde ⇓













