Pranje kose detetu nekada doslovno može da bude užasno iskustvo za celu porodicu. Bebe uglavnom vole da se brčaju u kadi i svi uživate u tom večernjem ritualu. Međutim, kada prođe prvi rođendan, postepeno počinje negodovanje.
Dvogodišnjaci znaju da nekada bukvalno prevrište ceo postupak pranja kose. Istina, ova faza, kako naglo dođe, tako u nekom momentu i prođe, ali da biste to lakše preživeli, evo par načina kako da pokušate da olakšate pranje kose.
Skoro sva mala deca prolaze kroz fazu negodovanja kada je pranje kose u pitanju. Najčešći strah je da će im voda ući u oči.
Prvo, što je važno da znate, da je pranje kose jednom nedeljno sasvim dovoljno kod tako male dece. Njihova kosa se ne prlja i neće se mastiti sve dok hormoni u pubertetune budu počeli da luče masnoće.
Ako je dete dovoljno staro da možete da ga pitate šta mu smeta, lakše ćete i rešiti ovaj problem. Važno je da strpljivo razgovarate sa detetom i saslušate njegove strahove i pokažete da razumete čega se plaši.
Photo by cottonbro studio
Postoje različiti načini i da operete kosu. Neka deca se boje pranja kose u kadi, probajte da dete sedi/stoji u kadi, ali možda ćete lako to uspeti da izvedete u sudoperi.
Za početak, kupite šampon za bebe (mnogi imaju oznaku ”bez suza”) i uvek ponudite peškir koji može držati na očima i jedan suv pri ruci, ako voda uđe u oči i nastane panika da možete da reagujete.
Pranje kose detetu i kupanje omiljene igračke
Napravite kupkicu u malu posudu i perite zajedno igračke ili još bolje imitirajte način na koji vi perete detetu kosu. Deca vole da znaju da njihovi ljubimci i heroji rade isto što i oni.
Igrajte se penom
Dok perete kosu detetu, napravite puno pene i onda mu pravite smešne oblike od kose. Pokažite mu u ogledalu kako ima čiroki frizuru ili izgleda kao jednorog. Tako će dete shvatiti da pranje kose može da bude i zabava.
Skrenite pažnju detetu
Ako imate mogućnost, napravite kupku u kadi, da pokušate da skrenete pažnju sa pranja kose tako što će se dete igrati penom. Ili mu dajte neke igračkice dok je u kadi.
Rak debelog creva u početku često ne daje jasne simptome. Rani simptomi raka debelog creva su nešto što ne bi trebalo zanemariti jer je pravovremeno reagovanje ključno za lečenje i oporavak. U ovom tekstu 1 Da li rak debelog creva uvek daje simptome?1.1 Šta je rak debelog creva?2 Rani simptomi raka debelog creva2.1 Promene u…
Često se roditelji, posebno žene, sa decom smatraju manje poželjnim zaposlenima. Međutim, novo istraživanje pokazuje da roditeljstvo povećava produktivnost na poslu. U ovom tekstu 1 Roditeljstvo povećava produktivnost na poslu1.1 Roditelji bolje upravljaju vremenom1.2 Deca postaju dodatna motivacija1.2.1 Podrška poslodavca donosi bolje rezultate1.2.1.1 Zašto roditelji često kriju svoje potrebe1.2.1.2 Roditeljstvo razvija veštine koje poslodavci cene1.2.2…
Šta kada dete laže da se uklapa u vrtiću? Jedna naša čitateljka obratila se psihoterapeutu da utvrdi kako bi mogla da reši ovaj problem. Pitanje: Dete priča da se lepo provodi u vrtiću i da se igra sa drugarima Poštovani, Da li biste mogli da mi pomognete. Naime, imam ćerku koja pokušava da se uklopi…
Tamara Petković je osnivačica i glavna urednica portala Demetra, preduzetnica i mama troje dece sa previše interesovanja i premalo vremena za sve što želi.
Najveći problem je to što u ranoj fazi bolest često ne izaziva nikakve tegobe. Kada se simptomi pojave, oni mogu biti blagi i lako se pomešati sa hemoroidima, sindromom iritabilnog creva, stresom ili promenama u ishrani.
Istraživanje koje su sproveli The Fifth Trimester i Vivvi, organizacije koje se bave podrškom zaposlenim roditeljima, pokazalo je da odgovarajuća podrška porodicama ne koristi samo zaposlenima već i poslodavcima. Kada roditelji imaju pristup fleksibilnim radnim aranžmanima, podršci za brigu o deci i razumevanje nadređenih, njihova produktivnost i lojalnost kompaniji značajno rastu.
Mislite da biste prepoznali anksioznost kada biste je imali? Verovatno zamišljate napade panike, ubrzan rad srca ili osećaj gušenja. Međutim, anksioznost često izgleda mnogo drugačije. Može se skrivati iza perfekcionizma, potrebe da sve držite pod kontrolom, stalnog planiranja ili nemogućnosti da se zaista opustite čak i kada za to imate vremena. Mnogi ljudi godinama funkcionišu sa povišenom anksioznošću, a da je nikada ne prepoznaju kao uzrok svojih svakodnevnih problema.
U ovom uzrastu cilj roditelja nije potpuna kontrola, već stvaranje odnosa u kome dete zna da može da vam se obrati kada se suoči sa problemom ili dilemom.
Iako se neka od ovih iskustava mogu činiti sasvim uobičajenim, ona imaju veliki razvojni značaj. Kroz njih mladi uče kako da procenjuju rizike, snose posledice svojih izbora i grade samopouzdanje.
Sedamnaestogodišnjaci više nisu deca, ali se još uvek ne osećaju potpuno spremno za odrasli život. Upravo ta „među-faza“ može biti emocionalno zahtevna, ali je i važan deo sazrevanja.
Iako promene više nisu tako nagle kao u ranijim tinejdžerskim godinama, telo i dalje sazreva. Istovremeno, način na koji tinejdžer doživljava sopstveni izgled može imati veliki uticaj na samopouzdanje.