Ivana Marinković Mandić: Slobodno se isplačite što je vaša beba porasla

Ivana Marinković Mandić je mama dvogodišnje Senje, a mnogima je poznata kao Ivana Frajerka. Stoji ispred brenda Jedan frajer i bidermajer i mnogima je učinila neke posebne dane čarobnim. Pričala nam je o tome kako uspeva da uskladi svoje privatne i poslovne obaveze i gde sebe vidi u svemu tome.
Čime si se bavila pre rođenja deteta? Kako je izgledao jedan tvoj dan?
Uglavnom sobom, svojim željama i ambicijama. 🙂
Imala sam 2 posla, jedan državni i jedan koji je od hobija prerastao u honorarni. Do 17 časova sam radila prvi, od 17 drugi.
Šta su tvoje trenutne poslovne aktivnosti?
Nije se mnogo toga promenilo osim što imam i treći, meni najvažniji “posao” koji se uveliko meša sa kategorijom zadovoljstva. Gajim jedno maleno čupavilo i brinem svakodnevno o tom dvoipogodišnjem čudovištu.
Kada si počela da radiš nakon porođaja?
Full time posao dve godine nakon porođaja, a honorarni 5 meseci od rođenja deteta. Sa honorarnim sam mogla sebi da dozvolim da budem van kuće 2 do 3 sata, taman do sledećeg sisanja. 🙂
Ko čuva dete kada imaš poslovne obaveze?
Sada najbolji vrtić na svetu, a dok nije krenula u vrtić baka ili tata. Svi smo se kombinovaili i uletali jedni drugima. Znamo kako je u zemlji Srbiji teško zaraditi novac, zato smo uskakali i organizovali se kako je bilo neophodno.
Kako usklađuješ posao koji obavljaš sa detetom?
Ponekad nekako, ponekad nikako. 🙂 Šalim se, ali to je taj večiti kompleks i dualizam majke – osećaj da se ne daje dovoljno na oba polja i da oba trpe. Najčešće žene grize savest svakog minuta koji ne provedu sa svojim detetom, a takođe doživljavaju osećaj manje vrednosti i neuspeha na poslovnom planu jer “ispadaju iz štosa” i nemaju više sve vreme ovog sveta za usavršavanje i rad na sebi.
Da li stižeš da se baviš kućnim obavezama pored deteta i posla?
Iskreno, apsolutno ne stižem. Nisam tri ručka skuvala za nas dvoje otkad se dete rodilo, za malenicu je druga priča, spasila su me kuvala na paru u koje sve namirnice potrpaš, okreneš tajmer i ne zapališ kuću. 🙂 Bakina kuhinja je uvek dobrodošla na par dana, nas dvoje se snalazimo, a cura sada ruča u vrtiću. Za čišćenje ženu plaćam jedanput u 10 dana, ja prebrišem kupatilo kada stignem, uveče operem sudove, tata posloži haos od igračaka po stanu. Ovo je potpuno drugačiji tempo od nekadašnjeg kada sam redovno kuvala za nas dvoje, ali uz dete i 2 posla, postalo je neizvodljivo do razine život ili smrt za majku. 🙂
Skoro smo komentarisale naše ozbiljne apetite. Znam da imate i svoje malo mestašce za uživanje i klopu u Zemunu. Ali, kako se organizuješ, inače, kada je hrana u pitanju obzirom da imaš i malo dete? Gospođica uvek kuvano otkad je počela da jede čvrstu hranu. Bez mame i svekrve ne bih uspela da se ovako zdravo organizujem po pitanju hrane za dete. Nas dvoje se snalazimo po gradu, sada nam je na njoj fokus.
Da li misliš da je najbolji izbor biti freelancer uz malo dete ili ti se čini da je lakše onima koji rade posao sa fiksnim radnim vremenom?
Veruj mi da i sama nisam načisto. Možda je bolje prvih godina imati ustaljeno radno vreme i raditi kada je i dete van kuće, na svom poslu, tj. u vrtiću. Prednost rada u sistemu je mogućnost bolovanja kada vam je dete bolesno, što je prve tri do četiri godine vrlo čest slučaj. Sada su jako popularna zanimanja “mama od kuće”, mame-blogeri ili Instagrameri koje žive svoj idealni život sa decom, dele ga sa drugima i od toga zarađuju.
Iskreno, mislim da u inostranstvu ova priča funkcioniše, kod nas nije još uvek zaživela kao full time job (ne uzimam kao primere mame koje delimično žive od muževljevih zarada ili tatinog imetka pa ova vrsta honorarnog posla dobro dođe kao džeparac). I sama radim kada mogu, imam vremena i želim ovu vrstu online marketinga i služi mi kao dopuna kućnog budžeta. Pritom, konstantno razmišljam da li baš svaki segment života i svaki korak svog deteta želim da iznosim “vani”, vrlo mislim o tome gde je granica nepreterivanja.
Još jedna stavka je jako važna za napomenuti – kada ste frilenser, nemate pravo na bolest, ako zatvorite “radnju”, nema novca, a račun za struju vas čeka svakog meseca. 🙂
Zato možda ipak malu prednost racionalno dajem stalnom radnom vremenu i odnosu, bar dok vam je dete malo.
Da li ljudi iz tvog okruženja imaju razumevanja za tvoj način funkcionisanja i posao koji je vrlo fleksibilan, a opet ponekad veoma zahtevan?
Skoro mi je jedna prijateljica rekla da živim u jednoj mašini za mlevenje mesa i da me samo moj duh spasava da ne flipnem i ne postanem hejter. 🙂 Ja sam trenutno vrlo svesno stavila po strani slobodno vreme, vreme za sebe, vreme za bleju. Pomalo sam se vojnički ustrojila u jedan način funkcionisanja, ali kada god mi je preteško, ponavljam sebi da je ovo trenutno stanje, da je sve promenljivo, da mi je dete sada malo, da ništa ne mora i da se sve menja.
Kada si se prvi put odvojila od deteta na više od 2-3 sata?
Sa njenih 5 meseci, morala sam da budem prisutna na jednom venčanju. Ponela sam ručnu pumpu za mleko, natakla štikle i krenula u avanturu. 🙂
Koji savet bi dala mamama koje uskoro treba da se vrate na posao?
Slobodno se ženski isplačite što je vaša beba porasla i što je ovaj svet proklet jer žena mora kao konj da radi. 🙂 Onda dozvolite sebi vremenom zadovoljstvo što niste samo majka, već i biće koje ima sopstvene želje, ambicije i definiciju profesionalnog ispoljavanja van kućnih okvira. Srce će vam se slamati, ali verujte, prijaće vam. A samim tim i vašem detetu.
Tekst: Tamara Petković
Foto: privatna arhiva (zabranjeno svako korišćenje)
Pročitajte šta o usklađivanju poslovnog i privatnog kažu druge mame – KLIK