fbpx
Zaposlena mama

Milena Kostić: Nekada poslovni sastanak zakažem u igraonici

Mnoge mame se susreću sa izazovom kako da usklade posao i roditeljstvo. Veoma je teško uskladiti oba i u tome se svi slažu. Posebno što vas pored deteta, kojem želite da se posvetite, i posla uglavnom čeka i brdo kućnih poslova. U našoj novoj rubrici, zaposlena mama, pričaćemo sa mamama koje se svakodnevno suočavaju sa usklađivanjem dece i posla.

Mnoge mame su zbog dece promenile svoju karijeru. Neke jer su to želele, a druge zato što su, nažalost, ostale bez posla. Ova rubrika je zamišljena kao pomoć mamama da pronađu inspiraciju i ideju kako da se suoče sa svakodnevnim obavezama. Mamama znači kada imaju podršku i znaju da nisu same. Možda će neke žene dobiti ideju kako da započnu svoj biznis ili pronađu honorarni posao, koji će raditi od kuće.

Čast da prva otvori našu rubriku Zaposlena mama, ispriča čime se trenutno bavi i kako usklađuje poslovne obaveze sa decom imala je Milena Kostić. Ona ima Katarinu Laru (8), Nikolaja (6), Anastasiju (4), Lava (2) i Irinu, koja ima samo tri meseca. Milena je glavni saradnik portala Demetra od njegovog nastanka, na portalu Demetra piše blog na temu roditeljstva sa petoro dece, takođe je i stručni saradnik – savetnica za dojenje, aktivna na mnogim poljima, a pre svega je znate kao Mamu iz magareće klupe.

{loadmodule mod_banners,Banner google u članku}

Čime si se bavila pre rođenja prvog deteta? Kako je izgledao jedan tvoj dan?

Kad sam postala mama, bila sam student, pa ne mogu baš da se pohvalim ne znam ni ja kakvim danom. Išla sam na predavanja i vežbe, što je na studijama medicine podrazumevalo da ti to okupira veći deo dana. Ostatak se pretežno svodio na učenje za sledeće vežbe, kao i spremanje ispita, ali i tipičan “momački život” – druženja, čitanje knjiga, odlaske u teretanu, jednostavno, bez nekog posebnog tempa i opterećenja.

Kada si se vratila svojim obavezama nakon porođaja?

Hm, posle prvog porođaja i dalje sam bila student i to onaj koji ima bebu od 3 meseca i sprema se za udarni septembarski ispitni rok. Zahvaljujući podršci okoline, a najviše svekru koji je dolazio. On je čuvao bebu u jednoj sobi, dok sam ja učila u drugoj. Položila sam za uslov i time stvorila novi problem – početak nove školske godine i beba od 5 meseci koja isključivo sisa. Prednost je bila što smo živeli relativno blizu fakulteta pa sam posle predavanja od dva sata, trčala za vreme polučasovne pauze da podojim bebu i vraćala se na sledeće vežbe. Tempo je bio, ali i moja motivisanost.

Ko sada čuva decu kada imaš poslovne obaveze?

Iskreno, zavisi koje. U mnoštvu slučajeva sam vodila bar neko od dece sa sobom. Najčešće ono najmlađe jer bi sisalo, ali i često i još neko koje iz nekog razloga nije u vrtiću. Bilo je svakakvih situacija, čak i da sam sastanke ugovarala u igraonicama. Ako je baš situacija koja ne dozvoljava takve modifikacije, a oni nisu tad u vrtićima, oslanjam se najviše na baba i deda servis za koji, stvarno imam sreće što su tu.

Mada, trudim se da to smanjim na minimum, imaju oni već dosta godina i nije tek tako čuvati toliki broj njih odjednom. Tako da su to situacije “stani-pa’ni”. Ipak, priznajem, ima tu i onog osećaja griže savesti koji se javlja kad treba da prihvatiš tuđu pomoć a sa čim se teško borim i posle svih ovih godina.

Kako usklađuješ posao koji obavljaš kod kuće sa decom?

Najveći deo posla obavljam od kuće i prednost je što su svo četvoro starijih išli u kolektiv. Tako da imam priliku da u periodu od 8h do 14h imam svoje vreme kad mogu mnogo toga da obavim. U godini iza nas taj ritam se malo poremetio jer nam je najstarija postala školarac ii de u smenama u školu, pa nam je trebalo malo vremena da se ušemimo (pogotovo jer i roditelji dobiju dodatne obaveze uz školarca i učenje). Ali starija je, razume da mi treba određeni period mira da nešto dovršim ili da odem da završim nešto, pa to polako nalazi svoje mesto.

Posle podne sam svesna da od bilo kakvog posla nema puno, ne toliko što su deca, tu pa se bavimo njima, već što želim da provodimo vreme zajedno. Ako je neki “gorući rok”, muž uskače i preuzima sve obaveze oko njih. I, na kraju, tu je noć. Kad svi zaspu, kao i sada, dok ovo pišem.

Da li stižeš da se baviš kućnim obavezama pored dece i posla?

Imam sreće da imam u mužu pravog partnera u svemu pa i u ovome. Nekako neke svakodnevne poslove smo podelili međusobno i pomogli drugoj strani (ja ne volim da usisavam, on da pegla), a vikendom je već ritual da jedno pre podne odvojimo i prevrnemo stan naopačke i sredimo ga. Inače, davno sam već shvatila da da bih bila efikasna i kao mama i kao ja, da moram da poređam prioritete na dnevnom, nedeljnom, godišnjem nivou i da nema potrebe da robujem ičemu. Stan je čist, obroci su posluženi, ali nije sve uvek savršeno i ne uznemiravam se zbog toga (više).

Da li uspevaš da kuvaš?

Jedan bik ovo mora da pita. Kad smo muž i ja počeli da živimo zajedno bili smo srećni i što smo se i tu poklopili – ne robujemo striktno obrocima i satnicama za isto. Jedan dan može da bude obrok iz 7 delova, sledeći sendviči. Kad su došla deca to je bio (i ostao) jedan od najvećih izazvova majčinstva – što zbog njih moramo da imamo svaki obrok i što treba da kuvam (skoro) svaki dan. Ja sam inače od onih koj nađu recept i oduševe se i ništa ih ne mrzi da naprave isti, ma koliko vremenski traje ili je zahtevno. Ali kad trebaju svakodnevna “obična” jela, smore se. Ali odrađujem i to.

Kako si se odlučila da budeš freelancer?

Blog “Mama iz magareće klupe” sam započela kad je treće dete bilo kao ova beba sad, iliti pre skoro 4 godine. Uvek sam uživala da gledam kako su druge mame kreativne, ali retko šta sam nalazila kao stvarne prikaze i iskustva u tome, pa sam želela da pišem o stvarnim pokušajima da nešto napravimo. Igrom slučaja, blog je skrenuo sa kursa, a vremenom, kako je rasla publika, počele su da se javljaju prilike za saradnje. Još uvek je to daleko od nečega od čega bih mogla da živim, ali je mnogo ozbiljnija priča postala i samim tim, zahteva i mnoštvo mog vremena i truda.

Vremenom, počela sam da se angažujem u još nekim projektima i mogla sebi da potvrdim da ne mogu da se zamislim u sistemu i radeći u nekoj ustanovi. Mada, verujem da zbog još uvek sitne dece ne mogu da dam možda svoj potencijal. Ali nadam se da moje vreme ipak nije prošlo već da me šanse čekaju još na ovom putu.

mama iz magarece klupe milena kostic

Često ljudi nemaju osećaj da oni koji rade od kuće imaju radno vreme kao i svi drugi. Da li tvoja okolina ima razumevanja za tvoj posao?

Mislim da, baš zato što ne privređujem toliko da mi je to osnovni izvod prihoda, da je to teško prihvatiti sa potpunim razumevanjem. Na stanu što većinom i ne razumeju čime se konkretno bavim, šta to i gde pišem. Uspeju samo da isprate pojavljivanja u medijima (a ponekad se i pohvale drugima za to). Deca su dodatna priča, njima mama sedi kući – znači, mama ne radi ništa. Al’ uzdam se da kako budu odrastali ipak prihvatiti da mama nema uobičajen posao i da je to u redu.

Šta misliš, da li bi ti bilo lakše da jednog dana radiš kancelarijski posao od 08 do 16?

Ne bih, mogu odmah da kažem gledajući muža koji radi takav posao. Ne znam, možda je tako jer sam vezala trudnoće, imam sitnu decu i “odvikla” sam se “pravog” posla. Ali i nekad davno, kad sam maštanja o poslu vezivala za budući posao doktora, uvek sam mislila da će to biti nešto pita hitne pomoći, baš zato jer se ne robuje takvom vremenu i kancelariji.

Kad si se prvi put odvojila od dece na više od par sati?

Sad se razmišljam da li sam negde bila sama bez dece unazad ovih 8 godina i trebalo mi je neko vreme da se setim. Sem kad su deca počela da prespavaju kod babe i dede (iako u istom gradu, al’ to je njihov poseban ritual), mislim da sam prvi put bila sama dok sam bila na obuci za vršnjačkog edukatora na jednom projektu. Tada sam ih imala dvoje, imali su 1,5 i 3,5 godine, ostali su sa mužem, a bila sam odsutna 5 dana u Vršcu. Preživela sam.

Šta su tvoje poslovne obaveze ovih dana?

Milena Kostic zaposlena mama
Milena Kostić – Mama iz magareće klupe

Tu su najpre obaveze oko bloga, zatim pripremam novi Mamin bazar za početak septembra sa koleginicama iz Udruženja Mame Novosađanke. Svakog meseca držim jednu radionicu o dojenju u Novom Sadu ispred Udruženja Roditelj. Započela sam saradnju i sa jednom školicom za trudnice i iza nas je prvo predavanje koje sam tamo održala. Polako ponovo počinjem da radim konsultacije i posete trudnica i mama koje doje, mada manjim obimom zbog svoje bebe. U oktobru me čeka i nova radionica bezglutenskog kuvanja čiji sam koorganizator u Novom Sadu.

Koji savet bi dala mamama koje uskoro treba da se vrate na posao?

Jeste strašno, ali mislim da je mamama teže nego deci. Ona se lakše adaptiraju. I kao neko ko je već duže kući – iskoristite priliku da budete više od “samo mama”. Da me ne shvatite pogrešno, ta uloga je i biće uvek prioritet u mom životu. Ali problem je ako postane jedina uloga.

Reklame

Tamara Petkovic

Tamara Petković je osnivačica i glavna urednica portala Demetra, preduzetnica i mama troje dece sa previše interesovanja i premalo vremena za sve što želi.

Related Articles

Back to top button